Tuberkuloza je drevna bolest i oduvijek je bila neizostavni dio životne zajednice ljudi. Tijekom povijesti ostavila je duboki pečat ne samo u medicini već je bila širi društveno-socijalni fenomen. Deskriptivna paleopatologija početkom XX. stoljeća počela je opisivati promjene koje su prouzročene tuberkulozom na kostima, a napredak molekularne biologije presudno je doprinio dijagnozi tuberkuloze na drevnim uzorcima. Suvremenim tehnikama molekularne genetike i sekvencioniranjem genoma omogućena je preciznija procjena vremena nastanka mikobakterija. Sadašnje spoznaje govore da uzročnik tuberkuloze vrlo star, stariji od uzročnika kuge, tifusa ili malarije. Najstariji dokaz prisutnosti tuberkuloze u čovjeka pronađen je na kosturima u Izraelu (lokalitet Atlit Yam) (oko 9000 g. pr. Kr.). Postoje mnogi dokazi tuberkuloze na kostima mumija u starom Egiptu (2500 g. pr. Kr.). U klasičnoj Grčkoj postoje opis bolesti koju su nazivali phthisis (ftiza). Ftiza (sušica) je sinonim za kroničnu tuberkulozu pluća, kada se bolesnik u terminalnom stadiju „sasušio“ i izgledao kao „kost i koža“. U srednjem vijeku pojavio se opis skrofule (tuberkulozni adenitis vrata), poznata kao King’s Evil i dugo se vjerovalo da je može izliječiti kraljev dodir. U Hrvatskoj su u groba u Ivankovu nedaleko Vinkovaca okvirno datiranog u XVI. stoljeće otkrivene morfološke promjene s koštanom tuberkulozom - kifotična deformacija. Za nove spoznaje o tuberkulozi svako je zaslužan Teophile Laënnec, francuski liječnik koji je izumio stetoskop i slušanjem tjelesnih zvukova detaljno je opisao različite stadije tuberkuloze temeljene na auskultaciji. Francuski vojni kirurg Jean Antoine Villemin, pokusima je dokazao da je tuberkuloza prenosiva bolest i bio je među pionirima koji su pridonijeli razumijevanju bolesti. Povijest tuberkuloze najsnažnije je obilježio Robert Koch koji je 1882. godine otkrio uzročnika tuberkuloze.; Tuberculosis is an ancient disease and has always been an essential part of the human community. Throughout history, it has left a deep mark not only in medicine, but also as a social phenomenon. Descriptive palaeopathology in the early 17th century began to describe changes caused by bone tuberculosis, and advancements in molecular biology decisively have contributed to the diagnosis of tuberculosis on ancient samples. Modern techniques of molecular genetics and genome sequencing enable a more precise estimate of the time of formation of mycobacteria. Current findings suggest that the tuberculosis agent is very old, older than the agents of the plague, typhoid or malaria. The oldest evidence of tuberculosis in humans was found on skeletons in Israel (Atlit Yam site; about 9000 BC). There is wide evidence of tuberculosis on mummy bones in ancient Egypt (2500 BC). In ancient Greece, there was a description of a disease called phthisis. Phthisis is synonymous with chronic lung tuberculosis, when the patient “dried up” in the terminal stages and resembled “skin and bones”. In the Middle Ages, a description of scrofula (tuberculosis adenitis of the neck), known as King’s evil, appeared to have long been believed to be cured by the king’s touch. In Croatia, morphological changes with bone tuberculosis - a kyphotic deformation - were discovered in graves in Ivankovo near Vinkovci, dating back almost to the 16th century. Teophile Laënnec, the French doctor who invented the stethoscope, gave detailed descriptions of the different stages of ausculation-based tuberculosis. French military surgeon Jean Antoine Villemin conducted a series of experiments to prove that tuberculosis is a contagious disease, and he was among the pioneers who contributed to understanding the disease.