Misliti revoluciju kao stvaranje univerzalnog – neetatističkog, nepredstavničkog, neidentitetnog – prostora politike "za sve" / Lana Zdravković.
Sažetak

U radu se razmatra mogućnost mišljenja i prakticiranja revolucionarne politike u suvremeno doba, kroz osvrt na naslijeđe revolucionarne misli prakse 20. stoljeća te revolucionarne događaje u 21. stoljeću koji eksperimentiraju s konstitucijom revolucionarne moći bez zauzimanja vlasti. Izlazeći iz povijesne situacije obilježene tvrdnjom da revolucija ‘jede svoju djecu’, tvrdim kako istinska revolucija ne znači preuzimanje vlasti, već suprotno, ukidanje instance koncentrirane moći. Revoluciju treba nanovo osmisliti te je postaviti na kartu povijesti kao emancipacijski proces uspostavljanja politike jednakosti, što znači stvaranje univerzalnog – neetatističkog, nepredstavničkog, neidentitetnog – prostora politike ‘za sve’ odnosno za ‘bilo koga’, bez Drugoga. To pretpostavlja osmišljavanje i redefiniranje revolucionarnog subjekta, revolucionarne metode i revolucionarne organizacije.; The paper considers the possibility of rethinking and practising revolutionary politics in contemporaneity, through a look at the legacy of 20th-century revolutionary thought-practice and revolutionary events in the 21st century, which experiment with the constitution of revolutionary power without seizing the governmental power. Going from the historical situation, that the revolution “eats its children”, I argue that a true revolution does not mean taking power, but on the contrary, abolishing the instance of concentrated power. The revolution must be reconceived and put on the map of history as an emancipatory process of establishing a policy of equality, which is the creation of a universal space of politics for ‘all’ or ‘anyone’ without the Other. This presupposes the conceptualisation and redefinition of the revolutionary subject, the revolutionary method, and the revolutionary organization.