Based on digital and conventional ethnography, this paper discusses how Bosnian refugees utilize digital technologies and new media to recreate, synchronize and sustain their identities and memories in the aftermath of ethnic cleansing and genocide and in the contexts of their new emplacements and home-making practices in the diaspora. In addition to discussing representations of displacement and emplacement in the “digital age”, the paper also aims to make a contribution to the understanding and application of digital ethnography as an emerging method of inquiry in anthropology and related social science and humanistic disciplines. While some researchers see digital ethnography as a form of research based exclusively online, it is also crucial to understand the online world in the context of the real world – made of real people, places and social relations.; U radu se, iz perspektive digitalne i konvencionalne etnografije, razmatraju načini na koje izbjeglice iz Bosne i Hercegovine koriste digitalne tehnologije i društvene mreže kako bi ponovo stvorili, sinkronizirali i održali svoje identitete i sjećanja nakon etničkog čišćenja i genocida, a u kontekstu novih mjesta življenja i praksi stvaranja doma u dijaspori. Uz diskusiju o tome kako su nova mjesta življenja i iseljeništvo predstavljeni u “digitalnom dobu”, rad također doprinosi boljem razumijevanju i primjeni digitalne etnografije kao novije istraživačke metode u antropologiji i srodnim humanističkim i društvenim znanostima. Iako neki istraživači vide digitalnu etnografiju kao istraživanje koje se zasniva isključivo na online istraživanju, od izuzetne je važnosti promatrati online svijet u kontekstu stvarnog svijeta, koji je sačinjen od stvarnih ljudi, mjesta i društvenih odnosa.