Cilj: Veno-arterijska izvantjelesna membranska oksigenacija (engl. veno-arterial extracorporeal membrane oxygenation; VA-ECMO) metoda je pružanja potpore funkciji srca u pacijenata s kardiogenim šokom kod kojih medikamentozna terapija nije dovoljna. Cilj rada je ukazati, kroz prikaz liječenja pacijenta koji je u ranom poslijeoperacijskom tijeku po transplantaciji bubrega razvio kardiogeni šok, na veliki potencijal primjene izvantjelesne mehaničke potpore radu srca kao metode liječenja kardiogenog šoka u ovih pacijenata, koja je, u opisanom tijeku liječenja, omogućila ne samo preživljavanje pacijenta, već i očuvanje funkcije transplantata. Prikaz slučaja: Na Odjel intenzivnog liječenja (OIL) primljen je šezdesetjednogodišnji pacijent sa završnim stadijem kronične bubrežne bolesti, kojem je učinjena transplantacija bubrega. Tijek operacijskog zahvata komplicirao se razvojem značajne hemodinamske nestabilnosti. Pacijent je, usprkos svim poduzetim medikamentoznim mjerama liječenja, razvio infarkt miokarda s kardiogenim šokom. S obzirom na to da je stanje bilo refraktorno na primijenjenu medikamentoznu terapiju, donesena je odluka o primjeni izvantjelesne mehaničke potpore cirkulaciji. Mehanička potpora dovela je do hemodinamske stabilizacije pacijenta i poslužila je kao most do oporavka srčane funkcije s uspješnim očuvanjem funkcije transplantata. Zaključci: U rastućem broju radova mehanička cirkulatorna potpora je označena kao budućnost liječenja kardiogenog šoka, neovisno o njegovoj etiologiji. Kao i sve druge metode liječenja, nosi rizik od razvoja komplikacija, koji se razvojem tehnologije polako smanjuje. Ona postaje sve dostupnija te se njezina primjena širi na različite skupine pacijenata. Važno je naglasiti da je za uspjeh terapije nužna suradnja specijalista različitih specijalnosti u liječenju ovako kompleksnih pacijenata.; Aim: Veno-arterial extracorporeal membrane oxygenation (VA ECMO) is a method of supporting cardiac function in patients with cardiogenic shock in whom medicament therapy is insufficient. The aim of this report is to show, by describing the course of the treatment of a patient with cardiogenic shock in the immediate postoperative period following a kidney transplant, the great potential of this treatment modality in such patients. The use of extracorporeal mechanical circulatory support allowed for both the survival of the patient and the maintenance of the transplanted organ’s function. Case report: A 61-year-old patient with end-stage chronic kidney disease was admitted to the Intensive care unit (ICU) after renal transplantation. The course of the surgery was complicated by the development of significant hemodynamic instability. Despite all the medicament treatment measures taken, the patient developed myocardial infarction with cardiogenic shock. Given that the condition was refractory to the applied drug therapy, a decision was made to initiate the extracorporeal mechanical support. Mechanical support led to hemodynamic stabilization of the patient and served as a bridge to recovery of cardiac function with successful preservation of transplant function Conclusions: In the growing number of papers that support this, mechanical circulatory support is the future of treatment for cardiogenic shock, regardless of its etiology. It is a method that carries its own risks which are slowly diminishing with the development of technology. It is becoming more widely available and its application is expanding to different patient groups. It is important to emphasize that the success of therapy requires the participation of specialists of different specialties in the treatment of such complex cases.