U radu ću iznijeti prijedlog jednog etičkog okvira za promišljanje moralnog obzira spram ljudskih i ne-ljudskih živih bića koji se temelji na pojmu samoostvarivanja. Takva etička pozicija, koja za moralno ispravno djelovanje drži ono djelovanje koje stremi omogućavanju samoostvarivanja svakom živom biću, pokušava utemeljiti biocentrički obzir ne udaljavajući se suviše od klasičnih etičkih kategorija. Uz to, ona je podesna za prosudbu suvremenih konkretnih moralnih problema, u što svakako spada pitanje opravdanosti genetičke modifikacije organizama u poljoprivredi. Osim što se čovjekove intervencije u intimnu strukturu živih bića koje bespotrebno ugrožavaju njihovo samoostvarivanje pokazuju moralno sumnjivima, s aspekta ljudskog samoostvarivanja problematičnim se pokazuje i čitav znanstveni, tehnološki i ekonomski sklop kojemu takve radnje pripadaju. Upravo fokusiranjem na ovaj sklop približavamo se onome što držimo za predzadatak morala, naime, izbjegavanju sukoba razloga obvezatnosti spram samoostvarivanja različitih živih bića, čime se istovremeno razotkrivaju i potencijali za utopičnost (bio)etičkog mišljenja. Stoga se namjesto klasičnog pro et contra pristupa problematici GMO-a u poljoprivredi ovdje bavimo propitivanjem često nepropitanih uvjeta u kojima se genetičke modifikacije u tom polju odvijaju.; In this paper, I will suggest an ethical framework for reflecting on the moral consideration towards human and non-human living beings, which is based on the notion of selfrealization. Such an ethical position, which sees morally right action as the one seeking to enable self-realization to each living being, tries to establish a biocentric consideration not far from the classical ethical categories. Besides, it is suitable for the judgment of contemporary concrete moral problems, a part of which certainly is the question of the justification of genetic modification of organisms in agriculture. Apart from the morally suspicious human intervention in the intimate structure of living beings, which unnecessarily jeopardizes their self-realization, from the aspect of human self-realization, the whole scientific, technological, and economic framework to which such activities belong is questionable. Precisely by focusing on this framework, we are getting closer to what is here considered as a pre-task of morals, namely, the avoidance of conflict of grounds of obligation toward self-realization of different living beings, by which the potentials of the utopian in (bio)ethical thinking are reviled. Thus instead of the classic pro et contra approach to the issue of GMOs in agriculture, we are addressing here the often unexamined conditions in which genetic modifications in this field take place.