Kada govorimo ili razmišljamo o vremenu, to najčešće činimo iz jedne od dviju perspektiva, kretanje ega ili kretanje vremena. Zauzmemo li perspektivu kretanja ega, vrijeme doživljavamo statično, a sebe kao da se krećemo kroz vrijeme. Zauzmemo li perspektivu kretanja vremena, sebe doživljavamo statično, a vrijeme kao da se kreće prema nama. Koju od vremenskih perspektiva spontano zauzimamo, moguće je provjeriti odgovarajući na dvosmislena pitanja, a dosadašnja istraživanja pokazuju da podjednak broj ljudi spontano odabire jednu i drugu perspektivu. Istraživanja su pokazala i da je rješavanjem jednostavnih prostornih zadataka moguće udesiti sudionike da zauzmu određenu perspektivu. Osim toga, odabir je vremenskih perspektiva povezan i s nekim osobinama ličnosti. Cilj je ovog istraživanja bio provjeriti učestalost zauzimanja perspektiva kretanja ega i kretanja vremena te ispitati mogućnost udešavanja ispitanika na vremenske perspektive pomoću jednostavnih prostornih zadataka. Cilj je bio i provjeriti razlike između ispitanika koji spontano zauzimaju perspektive kretanja vremena i kretanja ega na mjeri lokusa kontrole, na mjeri ovladavanja životnim teškoćama te na rezultatima Upitnika vremenskih metafora. Sudionici su bili studenti, po slučaju raspoređeni u dvije eksperimentalne i jednu kontrolnu skupinu. Sudionici iz eksperimentalnih skupina bili su udešeni na jednu od dviju vremenskih perspektiva te su nakon toga odgovarali na dvosmislena pitanja. Sudionici iz kontrolne skupine odgovarali su na dvosmislena pitanja bez prethodnog udešavanja. Sudionici iz svih skupina rješavali su Upitnik vremenskih metafora, Rotterovu skalu lokusa kontrole te Pearlinovu skalu ovladavanja životnim teškoćama. Rezultati su pokazali da 35% sudionika zauzima perspektivu kretanja ega, a 65% perspektivu kretanja vremena. Udešavanje nije imalo utjecaja na zauzimanje perspektiva. Sudionici koji zauzimaju perspektivu kretanja ega imaju značajno viši rezultat na mjerama lokusa kontrole i ovladavanja životom, dok na rezultatima Upitnika vremenskih metafora nisu dobivene razlike.