Digitalizacija medija i demokratizacija alata i servisa koji se mogu koristiti za proizvodnju medijskih sadržaja trendovi su koji su kreirali nikad otvorenije, participativnije okruženje kada su u pitanju komunikacija, produkcija i razmjena medijskih sadržaja. Istovremeno, znanja i vještine sve se češće stječu u neformalnim udruženjima, neinstitucionaliziranim profesionalnim grupama, u online zajednicama u kojima ideje i znanja protječu nelinearno, često bez sistema hijerarhije, a nadograđuju se i utvrđuju u interaktivnim procesima. Ovakva kretanja neminovno mijenjaju očekivanja i zadatke formalnih obrazovnih institucija koja se često nedovoljno brzo prilagođavaju, ne odgovarajući na potrebe dinamičnog, umreženog, multimedijalnog tržišta. Cilj je ovoga rada istraživanje odabranih primjera dobre prakse u visokom obrazovanju, u području medijske produkcije i menadžmenta medija, koji demonstriraju neophodan interdisciplinarni pristup osmišljavanju edukativnih programa.; The digitalization of the media and the democratization of tools and services used for media production are trends that have created a open, participatory environment for communication, production and sharing of media content as never before. At the same time, knowledge and skills are increasingly acquired through informal associations, non-institutionalized professional groups, in online communities where ideas and knowledge flow in a non-linear way, often without a hierarchy system, and are upgraded and established through interactive processes. Such trends inevitably change the expectations and tasks of formal educational institutions, which often do not adapt quickly enough, failing to respond to the needs of a dynamic, networked, multimedia market. This text explore selected examples of good practice in higher education, in the field of media production and media management, demonstrating the necessary interdisciplinary approach to the future design of education curriculums.