Uz kratki osvrt o životu i djelu te skrbi za horvatski jezik Tomaša Mikloušića (1767. – 1833.), autor u ovome radu, s leksičkoga motrišta predočuje Mikloušićev školski priručnik Syllabus vocabulorum Gramaticae Emmanuelis Alvari, in croaticam linguam conversorum. Budae typis regiae Universitatis Anno M.DCCCXVII. (1817). Kao što je iz predočenih primjera u prilogu razvidno, Mikloušić je u tom svom priručniku pretočio latinsko gramatičko nazivlje u kajkavsko nazivlje i tako obogatio kajkavski jezikoslovni korpus istog književnog jezika. Budući da je riječ o knjizi iz koje su zagrebački đaci i drugi učili latinski jezik prema tradicionalnoj Alvaresovoj gramatici, o tom je autoru, također, u ovom radu riječ. Mikloušić je sve riječi koje je našao u Syllabusu (1817.) preveo na kajkavski jezik, potvrdivši još jednom svoju prijašnju opravdanu tezu, da se kajkavski (horvatski) može dičiti plodnošću riječi, tj. bogatstvom izraza i značenja. Da je to doista tako, pokazuje ovaj rad.; Along with a short overview of Tomaš Mikloušić's work, his commitment and care for the Croatian language (1767 – 1833), this paper presents Mikloušić's school textbook Syllabus vocabularum Gramaticae Emmanuelis Alvari, in croaticam linguam conversorum. Budae typis regiae Universitatis Anno M.DCCCXVII. (1817). The presented examples in the paper show how in his textbook Mikloušić transformed Latin grammatical terms into Kajkavian terms, expanding thus the Kajkavian literary language's semantic corpus. Since this is about the book from which Zagreb students and others learned Latin according to the traditional Alvares grammar, this paper is also about Alvares. Mikloušić translated into Kajkavian all the words he found in Syllabus (1817), reaffirming thereby his previous thesis that Kajkavian (Horvatski/Croatian) can be highly evaluated as a language rich in words, i.e. for its abundance of expressions and meanings. This paper demonstrates that it is really so. doista tako, pokazuje ovaj rad.