Curcumin is an active ingredient with multiple functions, but its application is often restricted due to its poor water solubility, weak stability, and consequently low bioaccessibility. Based on this, the aim of this work is to develop a new vehicle to overcome these restrictions. Here we developed a curcumin-loaded nanoemulsion and then curcumin-loaded silica-lipid hybrid microparticles through emulsification and vacuum drying, respectively. The loading of curcumin in the nanoemulsion and microparticles was (0.30±0.02) and (0.67±0.02) %, respectively. FTIR and XRD analyses of microparticles revealed that curcumin was encapsulated in porous, amorphous silica. In vitro antioxidant activities showed that the encapsulation would not affect the antioxidant activity of curcumin. In vitro simulated digestion indicated that nanoemulsion and microparticles had higher curcumin bioaccessibility than the control group. The storage stability of microparticles remained the same during 6 weeks in the dark at 4, 25 and 40 °C. Moreover, the microparticles had a better chemical stability than nanoemulsion under the light. The cell viability was over 80 % when the concentration of nanocarriers was less than 45 μg/mL. Hence, the microparticles could be a promising means to load curcumin and improve its solubility, light stability and bioaccessibility.; Kurkumin je aktivni sastojak koji ima višestruku ulogu, no njegova je uporaba ograničena zbog slabe topljivosti u vodi i stabilnosti, a time i slabe biološke raspoloživosti. Stoga je svrha ovoga rada bila osmisliti kako zaobići ta ograničenja. Postupkom emulgiranja dobivena je nanoemulzija s kurkuminom, a nakon toga sušenjem u vakuumu hibridne mikročestice nanoemulzije u silicijevom dioksidu. Udjel kurkumina u nanoemulziji bio je (0,30±0,02) %, a u mikročesticama (0,67±0,02) %. FTIR i XDR analizom utvrđeno je da je kurkumin u mikročesticama inkapsuliran u poroznom amorfnom silicijevom dioksidu. Antioksidacijska aktivnost kurkumina in vitro nije se smanjila nakon inkapsulacije. Simulacijom probave in vitro utvrđeno je da je biološka raspoloživost kurkumina u nanoemulziji i mikročesticama bila veća nego u kontrolnom uzorku. Stabilnost mikročestica ostala je ista tijekom 6 tjedana skladištenja u mraku pri temperaturama od 4, 25 i 40 °C. Osim toga, pokazalo se da su pri izlaganju svjetlosti, mikročestice imale bolju kemijsku stabilnost od nanoemulzije. Pri koncentraciji nanoemulzije manjoj od 45 μg/mL preživljavanje stanica bilo je veće od 80 %. Stoga možemo zaključiti da mikročestice mogu poslužiti kao nosači kurkumina te poboljšati njegovu topljivost, stabilnost pri izlaganju svjetlosti te biološku raspoloživost.