Među datumima koji se u kronologiji Domovinskoga rata ne smiju zanemariti, jer se tada dogodilo nešto što je znatno utjecalo na daljnji tijek događaja u Hrvatskoj, jest 2. svibnja 1991. godine. Toga je dana u Borovu Selu kraj Vukovara u Slavoniji i u Polači kraj Zadra u Dalmaciji iz zasjede ubijeno 13 hrvatskih policajaca, što je znatno pogoršalo već složenu sigurnosnu i političku situaciju u Hrvatskoj. Radi razumijevanja okolnosti („konteksta vremena”) u kojima su počinjena spomenuta ubojstva u radu će se ukratko osvrnuti na uzroke raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i na početak procesa demokratizacije suvremene Republike Hrvatske nakon višestranačkih izbora u travnju i svibnju 1990. te prikazati neke reakcije srpskih ekstremista na spomenuti proces, koje su prethodile ubojstvima 2. svibnja 1991., kao i reakciju hrvatske vlasti i Predsjedništva Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, odnosno vodstva Srbije i Jugoslavenske narodne armije na spomenuti događaj. Naime, nakon toga krvoprolića Predsjedništvo Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije na sjednici od 7. do 9. svibnja 1991. pravno je omogućilo, zapravo legaliziralo, uporabu Jugoslavenske narodne armije u Hrvatskoj, službeno radi sprečavanja daljnjih sukoba. Spomenuta ubojstva, koja treba promatrati i u kontekstu pokušaja pobunjenih Srba u Hrvatskoj da izazovu reakciju Jugoslavenske narodne armije i uvođenje izvanrednoga stanja, uvela su Hrvatsku u razdoblje ni rata ni mira. Zapravo je 2. svibnja 1991. postalo jasno da su šanse za mirno rješenje hrvatsko-srpskih prijepora u Hrvatskoj sve manje.; 2 May 1991 holds a special place among the dates in the chronology of the Croatian War of Independence. It cannot be ignored because it is the date of an event that significantly influenced the further flow of events in Croatia. On that day, in Borovo selo near Vukovar in Slavonia and in Polača near Zadar in Dalmatia, 13 Croatian policemen were killed in an ambush, which significantly worsened the already complex security and political situation in Croatia. In order to understand the circumstances (historical context) of the mentioned murders, this work will briefly refer to the causes of the collapse of the Socialist Federal Republic of Yugoslavia and the beginning of the democratisation process in Croatia after the multiparty elections in April and May 1990, show some of the reactions of Serb extremists to the mentioned process that preceded the 2 May 1991 murders, and the reactions of the Croatian authorities and the Presidency of Yugoslavia, i.e. the leadership of Serbia and the Yugoslav People’s Army, to the mentioned event. Namely, after the mentioned bloodshed, the Yugoslav Presidency reached the decision on its session of 7 to 9 May 1991 to legally allow, actually legalise, the use of the Yugoslav People’s Army in Croatia, officially to prevent further conflict. The mentioned murders, which should also be observed in the context of rebel Serb attempts in Croatia to provoke a reaction of the Yugoslav People’s Army and introduce a state of emergency, pushed Croatia into a period where there was neither war nor peace. Actually, 2 May 1991 signalled that the chances for the peaceful resolution of Croatian-Serbian disputes in Croatia were getting smaller.