Isaac Newton na kraju svog spisa Optika poseže za pojmom »reformacije sistema« pod kojim podrazumijeva periodičnu intervenciju Boga u postojeći sistem svijeta u svrhu odr­žanja kontinuiranog postojanja prirode sklone propadanju. Oslanjajući se na Holbachovu ideju reda, u ovom radu pružamo interpretaciju Newtonovih povremeno oprečnih tvrdnji o porijeklu i značaju ove reformacije. Naglašavajući sličnosti i razlike između ljudske i božanske spoznaje sistema prirode, dolazimo do uvida da se u Newtonovoj filozofiji prirode mogu prepoznati dvije ideje uređenog sistema: jednostavno uređen mehanički sistem i svrhovito uređen dizajnirani sistem, čija je glavna karakteristika očitovanje prisustva svemoćnog i dobrog Tvorca. Ovi pojmovi pomažu u diferenciranju Newtonova razumijevanja Boga od deističkih, kartezijanskih i Leibnizovih ideja.; At the very end of his treatise Opticks, Isaac Newton mentions a “Reformationˮ of the System of Nature, a periodic divine intervention that sustains the continued existence of nature otherwise prone to decay. With the help of Holbachʼs idea of order, we offer an interpretation of Newtonʼs claims on the origin and importance of this reformation, which sometimes appear to contradict one another. By accentuating similarities and differences between human and divine cognition, we can see how Newton’s philosophy of nature can accommodate two concepts of ordered systems: a simple mechanical system, and a well-designed teleological system that displays the presence of an almighty and benevolent Creator. These concepts help differentiate Newton’s understanding of God from deistic, Cartesian and Leibnizʼs ideas.