Medijalno iščašenje ivera česta je pojava i uzrok šepanja u malih pasmina pasa te ima veliko značenje u veterinarskoj praksi. Međutim, kirurško liječenje lakših slučajeva, osobito I stupnja često se izbjegava i ne smatra bitnim. Konzervativno liječenje ne daje zadovoljavajuće rezultate. Iščašenje može nastati zbog traume, ali može biti prisutno već pri rođenju što je često povezano s težim deformacijama kostiju. Nasljednog je karaktera. Težina kliničkih znakova ovisi o stupnju iščašenja ivera, a u nekim slučajevima kada nema kliničkih znakova do dijagnoze se dolazi tijekom rutinskog kliničkog pregleda. Osim ortopedskog pregleda, dijagnoza se postavlja na temelju rendgenskog snimanja koje može biti negativno u I ili čak II stupnju iščašenja. Vrsta operativnog zahvata ovisi o stupnju iščašenja, a može se temeljiti na rekonstrukciji mekih tkiva ili kostiju. Najčešće korištene tehnike su zatezanje lateralnog retinakuluma s otpuštanjem medijalnog retinakuluma, produbljivanje trohlearnog kanala, odnosno trohleoplastike i premještanja goljenične kvrge lateralno i čak blago distalno. Kod težih deformacija kostiju primjenjuje se korektivna osteotomija bedrene kosti. Danas postoje i moderne metode liječenja ovog ortopedskog problema kao što je korištenje implantanata ili endoproteza koje povećavaju ili u potpunosti zamjenjuju trohlearni žlijeb. Ove tehnike imaju znatno višu cijenu. Veliku ulogu u liječenju treba dati i postoperativnoj analgeziji te imobilizaciji noge. Rjeđe se događaju veće komplikacije, ali se može javiti ponovno iščašenje ivera, popuštanje implantanata što se smatra najčešćim te lom goljeničke kvrge kao najteža komplikacija. U većini slučajeva prognoza je odlična, noga se vraća normalnoj funkciji, a hromost se ne pojavljuje.; Medial patellar luxation is a common occurrence and the cause of lameness in small dog breeds, and therefore of great significance in veterinary practice. However, surgical treatment of light cases, such as grade I is often avoided and not considered essential. In most cases, conservative treatment is insufficient. Luxations can occure due to trauma or can be present at birth, which is often associated with more severe bone deformations. It is hereditary disease. The severity of clinical signs depends on the degree of patellar luxation, though there may be no clinical signs until diagnosis is made during routine clinical examination. Apart from an orthopaedic examination, the diagnosis is set after radiography which can be negative in grade I or even grade II. The type of surgery depends on the degree of luxation and may be based on soft tissue or bone reconstruction. The most commonly used techniques are overlap of the lateral retinaculum, medial retinaculum release, trochleoplasty and transposition of tibial tuberosity laterally or distally. In severe bone deformations, osteotomy of the femur is applied. There are now modern methods to treat this orthopaedic problem, such as the use of endoprosthetic implants that enhance or substitute the patellar grove completely. An important role in treatment should be given to postoperative analgesia and leg immobilization. There are fewer complications, though there may be a recurrence of patellar luxation and loosening of implants, as the most common complication, or tibial crest fractures as the most severe complication. In most cases, the prognosis is excellent, the leg returns to normal function and lameness does not appear. This paper describes the clinical signs, diagnostic procedures and surgical treatment of medial patellar luxation in dogs with several of the mentioned modern techniques.