Ovaj je tekst rasprava o proročkom propovijedanju definiranom u okviru homiletike. Iznosi teološki i praktičan prikaz ovoga stila propovijedanja, dok aktivno traži način da ga kontekstualizira u hrvatskim okolnostima. Tekst nudi nekoliko odgovora na pitanje: Što je proročko propovijedanje te kako i zašto se ono provodi? Ujedno služi kao izazov i početak rasprave o proročkom propovijedanju u hrvatskom kontekstu. Dok Crkva u okruženju, koje je sve više poslijekršćansko, traži načine komuniciranja Evanđelja sa širom društvenom zajednicom, svjesna da polako gubi svoj povlašteni položaj, čini se važnim ponovno pronaći taj proročki glas koji ljude i institucije moći poziva da se pomire s Bogom i da na ljudska bića počnu gledati kao na svoje bližnje, a ne kao na sredstva.; This text is a discussion about prophetic preaching as defined in the boundaries of homiletics. It offers both a theological and practical presentation of this preaching style actively seeking a way to contextualize it in Croatian setting. It offers some answers to the question: What is prophetic preaching and how and why it is done? It also serves as a challenge and the beginning of the discussion on prophetic preaching in Croatian context. As the Church in a growing post-Christian setting seeks ways to communicate the Gospel with the wider society aware that it is slowly losing its privileged footing it seems important to find again the prophetic voice which calls people and institutions of power to get right with God and see human beings as neighbors and not means.