Problem koji se razmatra u članku važan je za postindustrijsko društvo koje želi osigurati odgoj profesionalno mjerodavnih i izrazito duhovnih tehničkih stručnjaka (specijalista). Proces humanitarizacije programa naprednog treninga teži porastu duhovnosti fakultetskog osoblja u odgojnoj okolini (okružju, sredini) nekoga tehničkog sveučilišta. Razvitkom odgojiteljeve duhovnosti, u odgoju se prevladava tehničko otuđenje u odnosu na moral. Cilj proučavanja: odrediti način razvitka duhovnosti odgojitelja u sustavu naprednog treninga. Metoda istraživanja: kulturozofijska, koja nam omogućuje pogled na duhovnost kao razvitak osjećaja za tu najvišu kulturnu vrijednost. Budući da je riječ o tehničkom sveučilištu, teorijski dio proučavanja uzima u obzir: multidimenzionalno poimanje duhovnosti; humanizaciju kao srž očitovanja »ljudskog duha« u odgoju, te humanitarizaciju kao put njegova iskazivanja; humanitarizaciju kao čimbenik u razvitku duhovnosti i strategiji pri oblikovanju i u razumijevanju značenja morala u inženjerskoj profesiji; humanitarnu okolinu (okružje) kao temelj duhovnog odgoja, morala i kulturnih osobnih svojstava; dijalog kao imperativ u razvitku duhovnosti. Praktičan dio rada opisuje rezultate autorova uvođenja novog programa s humanitarnom komponentom u Centru za napredne studije znanstvenih i pedagoških radnika Moskovskoga zrakoplovnog instituta (Nacionalnog istraživačkog sveučilišta): humanizacija i humanitarizacija stvaraju visoko duhovno okružje; tehnokratska ograničenost inženjerskog obrazovanja prevladava se interdisciplinarnošću; uočeno je povezivanje svih podsustava duhovnoga u društvu. Poteškoća u realizaciji programa bila je razlika u načinima mišljenja (tehničkog naprama humanitarnom) i u psihologiji nenaviknutoj na primanje informacije. Prevladavanje te spoznajne antinomije vodi dijalogu i razvija duh.