Vlada Republike Hrvatske provela je 2013. godine niz reformi znanstvenoistraživačkog sustava s ciljem povećanja njegove izvrsnosti i međunarodne konkurentnosti. Želeći analizirati dosege spomenutih reformi, 2017. godine provedeno je istraživanje o tome kako znanstvenici, nakon četiri godine rada u novom sustavu, percipiraju promjene u strukturi znanstvenoistraživačkog rada. Empirijsko istraživanje provedeno je dvoetapno, kvalitativnom i kvantitativnom metodom, na namjernom kvotnom uzorku prema znanstvenim disciplinama, institucijama i zvanjima. Rezultati pokazuju da su reforme dovele do određenih organizacijskih unapređenja te do uvođenja veće kompetitivnosti u istraživačkoj zajednici, ali da su istovremeno proizvele i niz neželjenih posljedica, ugrozivši među ostalim materijalnu osnovu znanstvenog rada te transparentnost i javnost djelovanja znanstvenog sustava. Zbog toga je opravdano postaviti pitanje: je li potreban novi zaokret u hrvatskoj znanstvenoj politici.; Croatian Government has launched a series of reforms of the scientific system in 2013 aiming to increase its excellence and international competitiveness. In order to examine the achievements of these reforms, our research tried to explore how scientists perceived changes in the structure of the scientific research system four years after the new system was introduced. The research was conducted in two phases, using qualitative and quantitative methods, on a purposive quota sample according to scientific disciplines, institutions and scientific grades. The results suggest that the reforms have resulted in certain organizational advancements, and with a shift towards greater competitiveness in the research community, but at the same time they produced a number of unintended consequences, like endangering financial sustainability of research, transparency and openness of the scientific system. It is therefore reasonable to ask whether another change of direction of the Croatian science policy is needed.