Sloboda pružanja usluga kao jedna od temeljnih gospodarskih sloboda omogućava svakom državljaninu države članice s poslovnim nastanom u državi članici EU-a da može pružati usluge u drugoj državi članici bez ograničenja i pod istim uvjetima kao i državljani te države članice. Sve veća specijalizacija u pojedinim profesijama i razvoj novih tehnologija i modela pružanja usluga donose nove izazove i kontinuirano nameću potrebu preispitivanja usklađenosti nacionalnih zakonodavstava s propisima koji reguliraju unutarnje tržište. Posebno je teško pomiriti različite pravne kulture država članica, koje polaze od vlastitih vrijednosti i pretpostavaka kako regulirati pojedine djelatnosti i pružanje usluga. Neki sektori otporniji su na liberalizaciju i oslanjaju se na tradicionalno protekcionističke propise država članica. Sve veći obujam usluga i sve veća specijalizacija povećavaju broj i razinu profesionalnih aktivnosti koje reguliraju države, regulatorna tijela ili se pak primjenjuje kombinacija tih dvaju načina reguliranja. Osim odredaba Ugovora o funkcioniranju Europske unije jedinstveni europski okvir za pružanje usluga čine brojni sekundarni pravni izvori koji imaju cilj olakšati djelovanje slobode pružanja usluga, uspostaviti zajednička pravila i olakšati administrativnu suradnju. U tom je smislu najvažnija Direktiva 2006/123/EZ o uslugama o unutarnjem tržištu koja je Zakonom o uslugama iz 2011. godine implementirana u hrvatsko zakonodavstvo. Zakonom se nastoji pružateljima usluga olakšati ostvarivanje slobode poslovnog nastana te slobodno kretanje usluga uz istodobno održavanje visoka stupnja kvalitete tih usluga.; Freedom to provide services, as one of the fundamental market freedoms, enables every national established in one Member State to provide services in another Member State without restrictions and under the same conditions as nationals of that Member State. The increasing specialisation of services and development of new technologies and models of service provision bring about new challenges and require continuous assessment of compatibility of national legislation with internal market rules. It is difficult to reconcile different legal cultures, with their particular values and assumptions concerning the regulation of certain professions and service providers. Some sectors prove particularly resilient to liberalisation and rely on traditional protectionist national measures. The ever-growing range of services and specialisation of service provision increase the number and level of professional activities regulated by the states, regulatory bodies, or both actors combined. In addition to the provisions of the Treaty on the Functioning of the European Union, the common EU legal framework for the provision of services is based on numerous secondary legal sources, aiming to facilitate free provision of services, establish common rules and simplify administrative cooperation. One of the most important instruments is Directive 2006/123/EC on services in the internal market, which has been implemented in the Croatian legal systems with the Services Act of 2011. The Services Act aims to facilitate freedom of establishment and freedom to provide services, while at the same time preserving the high quality of standards for service provision. Member States are required to amend their legislation and remove obstacles to the free provision of services.