Križna proba, koncentracija kreatinina u serumu i procjena glomerularne filtracije, proteinurije te patohistološki nalaz biopsijom dobivenoga tkiva presatka biološki su markeri koji se koriste u transplantacijskoj medicini. Razvoj genetike i novih tehnologija omogućio je otkriće novih biomarkera kao ranih prediktora akutne reakcije odbacivanja, odgođene funkcije presatka, ishemijsko-reperfuzijske ozljede, intersticijske fibroze i atrofije tubula te dugoročnoga preživljavanja presatka. Radi boljega razumijevanja utjecaja okolišnih čimbenika na humani genom i njihove povezanosti s imunosnim odgovorom u presađivanju bubrega, provedena su brojna istraživanja o epigenetičkim mehanizmima. Cilj je rada prikazati potencijalne epigenetičke biomarkere, produkte epigenetičkih mehanizama i njihovu važnost u ishodu presađivanja bubrega.; Currently used prognostic biomarkers in kidney transplantation are – crossmatch, serum creatinine concentration and evaluation of glomerular filtration rate, proteinuria and a histopathological analysis of graft biopsy. The development of genetics and new technologies has enabled the discovery of new biomarkers as early predictors of acute rejection response, delayed graft function, ischemia-reperfusion injury, interstitial fibrosis, tubular atrophy and long-term graft survival. Numerous studies have been conducted to examine the influence of environmental factors on human genome and its relation with the immune response in kidney transplantation. The aim of this article is to present potential epigenetic biomarkers – the products of epigenetic mechanisms, and their importance in the outcome of renal transplantation.