Employability in graduates is considered to be an outcome universities should seek to achieve. At the same time, scholars rarely differentiate between “graduateness as a state after the completion of a course, and employability as an assessment of the economic worth of a student at that time” (Glover, Law and Youngman, 2002:293). This paper aims to study employability in higher education from the employers’ and university teachers’ perspective. It highlights the most highly valued employability competencies and attributes, and paints an interesting picture of perceptions university teachers and employers have of employability characteristics. The empirical research incorporates 134 responses from employers from Croatian companies of all sizes, and 124 from University teachers from two Croatian universities: University of Rijeka and Josip Juraj Strossmayer University of Osijek. The results indicate that the university teachers and employers have similar views regarding employability characteristics, but view differently the knowledge, skills and attributes significant for employment and the contribution of higher education to the improvement of these attributes. The results point to the necessity of Croatian universities to cooperate and communicate more efficiently with employers and employer associations in developing courses, and delivering relevant subject content.; Zapošljivost diplomiranih studenata se smatra ishodom, čijem bi ostvarenju sveučilišta trebala težiti. Nadalje, istraživači rijetko razlikuju “završenost studija kao stanje nakon završetka kolegija te zapošljivost kao ekonomsku vrijednost studenta u istom vremenu” (Glover, Law & Youngman, 2002:293). U ovom se radu želi analizirati zapošljivost nakon visokog obrazovanja, iz perspektive poslodavaca i sveučilišnih nastavnika. U njemu se naglašavaju najviše vrednovane kompetencije i atributi, vezani uz zapošljivost te prikazuje zanimljiva slika o percepciji karakteristika zapošljivosti, koju imaju sveučilišni nastavnici i poslodavci. U empirijskom istraživanju su korištena 134 odgovora poslodavaca (hrvatskih poduzeća svih veličina) te 124 odgovora sveučilišnih nastavnika, zaposlenih na Sveučilištu u Rijeci te Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Rezultati ukazuju da sveučilišni nastavnici i poslodavci imaju slične poglede na karakteristike zapošljivosti, ali drugačije gledaju na znanja, vještine i atribute, značajne za zapošljivost, kao i na doprinos visokog obrazovanja unapređenju navedenih atributa. Naglašava se nužnost suradnje i komuniciranja između hrvatskih sveučilišta, poslodavaca te poslovnih udruga u području razvoja akademskih sadržaja i njihova podučavanja.