| Sažetak (hrvatski) | I Federik Grisogono poput mnogih drugih humanističkorenesansnih filozofa piše spis o ljudskoj sreći (»De humana felicitate«). Pritom u njega u rješavanju pitanja ljudske sreće možemo konstatirati upravo tipični humanistički pomak ponajprije u tom smislu što on raspravljajući o ljudskoj sreći, raspravlja zapravo o različitim oblicima ljudskog znanja s obzirom na to koliko doprinose reći čovjeka. Tako se sad rasprava o sreći vodi kao rasprava o oblicima spoznaje, oblicima znanja. Kao drugi značajan moment u Grisogona uočavamo postavljanje pitanja o relaciji ljudske sreće spram jednog specifičnog pOdručja znanja - matematike. To je pitanje u njega utoliko intrigantnije što o matematici u dva svoja spisa (u gore spomenutom spisu i spisu »Speculum astronomiae«) iznosi različite, čak i oprečne stavove. Na temelju komparativne analize stavova u oba spisa proizlazi: a) da u spisu »Speculum ... « s jedne strane matematiku gotovo izjednačuje s astrologijom (ukoliko tvrdi da ova »prezentnim čini prošlo, sadašnje i buduće«) te da je b) smatra »najtočnijim uvidom u zbilju«, podređujući joj gotovo sva područja znanja pa i astrologiju i drži je za najvišu znanost po kojoj smo slični Bogu (koji je i sam podređen broju).
U spisu »De humana felicitate« Grisogono međutim izričito negira to, da bi bilo koje od područja kvadrivija doprinosi lo ljudskoj sreći. Istovremeno u tom spisu glorificira astrologiju kao ono područje znanja koje od svih ljudski stečenih znanosti (koje strogo razgraničuje prema božanski stečenom znanju) najvećma usavršava i usrećuje čovjeka. Glavni argument je pritom taj da ona najviše koristi čovjeku ukoliko omogućuje predviđanje i na temelju toga djelovanje (koje po njemu, napose u medicini, uključuje još specifičan vid magijskog). Tako se u Grisogonovu opisu astrologije susrećemo sa zamecima ideje primijenjene znanosti i kao one što najvećma koristi čovjeku i stoga predstavlja za nj najviše dobro. Upravo odmjeravajući prema doprinosu sreći čovjeka iz svih područja koja potpadaju pod ili uključuju matematiku izdvaja on astrologiju zbog mogućnosti predviđanja. Iz takva stava Grisogonova spram područja koja se temelje na matematičkom dade se razabrati to da se ovdje nalazimo na jednom duhovnopovijesnom raskrižju u svezi s kojim se i nama današnjima svagda iznova postavlja pitanje: da li je bilo i da li jest moguće da čovjek »istražuje tajne prirode i da ih (ukoliko su dobre) podvrgne sebi na korist« kako to hoće Grisogono, da dakle efikasno djeluje na zbilju i bez posvemašnjeg matematiziranja zbilje (podređivanja svega broju). Na to pitanje, međutim, tek valja tražiti odgovor a ovim smo prilogom htjeli tek pripomoći u traženju toga odgovora. |
| Sažetak (engleski) | Federico Grisogono, just like many other humanist Renaissance philosophers, wrote a treatise on human happiness (»De humana felicitate«). His solution of the problem of human happiness is typically humanistic, chief1y because Grisogono, while discussing human happiness, in fact discusses the various aspects of human knowledge in view of their contribution to man's happiness. The treatise on happiness is actually a treatise on the forms of knowledge. As the other important element in Grisogono, there is the issue of the relation of human happiness toward a specific field of knowledge - mathematics. The issue is far more intriguing because Grisogona expressed different, even contrary views on mathematics in two of his treatises (the above mentioned one and »Speculum astronomicum«). The results of the comparative analysis of the statements in the two treatises are as follows: a) mathematics is in the »Speculum ... « virtually equated with astrology (inasmuch as he claims that it »makes present the past, the present and the future«) and that he b) believes it to be »the most accurate insight into reality«, subordinating to it nearly all the areas of knowledge, including astrology, regarding it as the ultimate science that makes us similar to God (who is also subject to tbe number).
In »De humana felicitate«, however, Grisogona explicitly denies that any of the fields of the quadrivium should contribute to human happiness. In the same treatise he glorifies astrology as the field of knowledge - among the humanly acquired ones (which he strictly separates from the divinely acquired knowledge) - that makes the man perfect and happy to the utmost degree. The main argument in favor of the thesis is that astrology is useful to man for it makes foreseeing possible, as well as action based on it (which, according to Grisogono, involves a specific kind of magic, especially in medicine). Thus, judging by the contribution to man 's happiness, Grisogona singles out astrology, as a capability of foresight, from all the fields subordinated to or including mathematics. From this viewpoint concerning the fields based on mathematics follows that we are at a spiritual-historical crossing that implies the question whether it has ever been possible, and whether it is possible today, for the man to »investigate the mysteries of nature and (if they are desirable) subjugate them for his own benefit«, as Grisogona wants to, and thus exert influence on reality without it being completely mathematicized (subordinating everything to the number). This question, however, is yet to be answered, and this treatise is a mere attempt to promote the quest. |
