Ovaj rad se bavi filozofijom egzistencijalizma Jeana-Paula Sartrea. Njegova filozofija želi pokazati da je čovjek projekt koji je u stalnom nastajanju. To je formulirano u iskazu da egzistencija prethodi esenciji. Sartre želi pokazati da je čovjekov život u neprestanom razvoju, a gradimo ga slobodom koja je apsolutna. Čovjek je bačen u apsurdni svijet koji mu ne daje nikakve vrijednosti, i zato ih pojedinac sam mora stvarati. Sloboda omogućava stvaranje novih vrijednosti, ali i predstavlja izvor tjeskobe. Suprotno teističkom, ovaj ateistički egzistencijalizam polazi od čovjeka, a ne od Božjeg stvaranja, i zato Sartre kaže da čovjek nije ništa drugo nego ono što od sebe učini. Rad je podijeljen na sedam dijelova. Prvi dio donosi uvodna razmatranja o Jean-Paul Sartreu, drugi dio prikazuje njegovu filozofiju kroz djelo Bitak i Ništa, dok treći progovara o slobodi kao bitnoj odrednici Sartreovog filozofiranja. Četvrti dio nastoji prikazati egzistencijalizam Jeana-Palula, dok peti dio zajedno sa egzistencijalizmom prikazuje i marksističku misao. Šesta tema ovoga rada bavit će se pitanjem angažiranosti u Sartreovoj filozofiji, dok će posljednji, sedmi dio, progovoriti o Sartreu kao dobitku Nobelove nagrade.