Potočni rak, A. torrentium, najmanja je vrsta porodice Astacidae te jedan od četiri autohtona europska predstavnika reda Decapoda u hrvatskim slatkovodnim ekosustavima. Prirodno je rasprostranjen na području središnje i jugoistočne Europe, a u Hrvatskoj je autohton u kontinentalnom dijelu u vodama crnomorskog sliva. Neke populacije zabilježene su i u vodama jadranskog sliva kamo se vrsta proširila tijekom geološke prošlosti kada su ta dva sliva bila povezana. Prilagođen je životu u hladnijim staništima s kamenitim dnom i dobrom kvalitetom vode. Poremećaji u staništu, poput zagađenja i uklanjanja obalne vegetacije, utječu na životni ciklus i morfometrijske značajke jedinki. Primjerice, zbog poremećaja u okolišu austrijske populacije imaju niži reprodukcijski potencijal od hrvatskih. Uočeno je i smanjenje broja zabilježenih populacija na području Europe te njihovog nestanka sa staništa u kojima su prije obitavale. Takvi su slučajevi zabilježeni i u Hrvatskoj. Veliki utjecaj u tome, uz antropogeni pritisak na njihova staništa, imaju alohtone invazivne vrste, signalni, bodljobradi i mramorni rak, koje svojom agresivnošću i prenošenjem uzročnika bolesti račje kuge istiskuju autohtone vrste iz potoka. Iz tog razloga trebale bi se poduzeti veće mjere zaštite zavičajnih vrsta rakova kako bi se osigurao njihov dugoročni opstanak.