Komunikacija predstavlja složeni proces razmjene informacija, značenja, misli i osjećaja među ljudima kroz razmjenu verbalnih i neverbalnih poruka. Svaki je čovjek suočen s komunikacijom od svog rođenja te je ona sastavni i nezaobilazni dio života. Odrastanjem dijete postupno usvaja i uči različite oblike komuniciranja u suradnji s osobama u čijoj se okolini nalazi. Važno je spomenuti kako su roditelji ti koji najviše utječu na razvoj komunikacijskih vještina kod djece, ali također i odgajatelji imaju vrlo važnu ulogu u razvoju verbalne i neverbalne komunikacije. Međutim nisu sva djeca u mogućnosti normalno razvijati i učiti svoje komunikacijske vještine kao svoji vršnjaci, a to su djeca s teškoćama u razvoju. Danas, broj djece s teškoćama u razvoju sve više raste i teškoća Down sindrom javlja se kao jedan od najčešćih genetskih poremećaja. Problem današnjice je što velik broj ljudi nije dovoljno upućen i boji se komunicirati s takvim osobama, stoga će se završni rad temeljiti na komunikaciji djece s teškoćom Down sindrom. Svrha i cilj ovog završnog rada je ispitati kako se komunicira s djecom s teškoćom Down te uvidjeti kako se kroz rad razvijaju njihove komunikacijske vještine.