Iako je uspostavljen prije samo nekoliko desetljeća, internet uključuje tisuće mreža, milijune računala i milijarde korisnika diljem svijeta. Uz to, svojim korisnicima pruža mogućnost olakšane komunikacije s drugim osobama i dohvaćanje informacija bez obzira na to gdje se fizički nalaze zbog čega se na njega može gledati kao na globalni komunikacijski i informacijski prostor (Čerić i Varga, 2004., prema Šimičić, 2013.). Podaci Svjetske banke (2016.) pokazuju nagli porast broja korisnika interneta u posljednjih deset godina te se tako postotak osoba koje su u prethodnih 12 mjeseci koristile internet na svjetskoj razini udvostručio i 2014. godine iznosio 40,7 %. Iako je isti trend prisutan i u Hrvatskoj, broj korisnika interneta u prethodnih 12 mjeseci je u usporedbi sa zemljama Europe ispod prosjeka (EU-28; 81%) te 2015. godine iznosi 71 %. Internet je pridonio očiglednim promjenama u obrascima ponašanja i komunikacije među ljudima te je postao sveprisutan u životima adolescenata, a paralelno s time njihove online aktivnosti i interakcije u virtualnom okruženju su u fokusu intenzivnog istraživanja (Guan i Subrahmanyam, 2009.). U Hrvatskoj je područje korištenja internetom među mladima još uvijek novo i nedovoljno ispitano, zbog čega su potrebna dodatna empirijska istraživanja za dobivanje relevantnih spoznaja. Važnost ove teme očituje se u pojavi mnogobrojnih termina koji ilustriraju uzajamnu povezanost mladih i tehnologije poput Y generacije, milenijske ili net generacije, Google generacije, cyber-djece, generacija M (media generation) i drugo (Lasić-Lazić i sur., 2012.). Svi se ti nazivi koriste kako bi se naglasila važnost i svakodnevna prisutnost tehnologije u životu mladih. Za milenijsku generaciju specifično je da su odrasli uz digitalne tehnologije i internet, što je dovelo do njihove visoke osposobljenosti u korištenju elektroničkih medija. Nove tehnologije su odrednice u životima mladih naraštaja koje su vodile promjenama u načinu na koji adolescenti komuniciraju, socijaliziraju se, stvaraju i uče (Helsper i Eynon, 2010.). U skladu s time, mlađe osobe u dobi od 15 do 34 godina pripadaju dobnoj skupini najčešćih korisnika interneta (Statista, 2014.). Podatke o dostupnosti interneta adolescentima u Hrvatskoj iznose Hrabri telefon i Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba (2008.), čiji rezultati istraživanja pokazuju kako gotovo sva djeca u Hrvatskoj (95 %) imaju računalo te njih 85 % ima pristup internetu kod kuće. Postoje brojne koristi interneta poput bržeg, jednostavnijeg i lakšeg prenošenja informacija, jeftinog načina komunikacije (putem chata, video poziva i dr.), razmjene iskustava i mišljenja te upoznavanja ljudi sličnih interesa. Narav online komunikacije je jedna od najvećih prednosti interneta, a ona se često uspostavlja i održava putem društvenih mreža (npr. Facebook, Instagram, Twitter) koje mladima pružaju različite mogućnosti interakcija s drugima (O'Keeffe i Clarke-Pearson, 2011.). Dodatne prednosti upotrebe interneta se očituju u mogućnosti širenja socijalnih mreža mladih, dostupnosti velikog broja podataka iz različitih područja koje mogu poslužiti kao izvor informacija i učenja, a introvertiranim osobama potencijalno olakšava stupanje u kontakt s drugim ljudima (Radat i sur., 2014.). Primjenom informatičkih znanja i vještina mladi imaju priliku iskoristiti svoje organizacijske sposobnosti i postati dionici u zajednicama koje su sami stvorili, što potiče njihovu samostalnost i izgradnju identiteta (Louge, 2006.). Također, ova globalna mreža im omogućuje dolaženje do niza informacija o socijalno osjetljivim temama, kao što su romantične veze ili seksualni odnosi, jer tako mogu zaobići neugodu kod postavljanja pitanja te otvoreno raspravljati o njima (Suzuki i Calzo, 2004.). Sloboda od društvenih pritisaka može pomoći adolescentima izgraditi više povjerenja u stvarnim društvenim situacijama i može izazvati osjećaj povezanosti s drugima što je važan aspekt društvenog razvoja, ali nedostatak tih interakcija može predstavljati opasnost za određene osobe, osobito onih koji su socijalno anksiozni (Louge, 2006.). S obzirom na učestalost sudjelovanja mladih u određenim online aktivnostima, podaci Tsitsika i suradnika (2014.) prikupljeni u sedam zemalja Europe1 pokazuju da preko 90 % adolescenata koristi društvene mreže, gleda video klipove i filmove te piše zadaće ili pretražuje različite informacije na internetu u edukativne ili istraživačke svrhe. Unatoč pretpostavkama autora (Tsitsika i sur., 2014.), aktivnosti poput igranja strateških igara, pretraživanja seksualnog sadržaja, vođenja osobnih web ili blog stranica te kockanja pokazale su se rijetkim. Slično tome, velik broj mladih Hrvata primarno koristi internet za komunikaciju s drugima (81 %). Pritom četvrtina adolescenata sudjeluje u raspravama putem foruma ili chata (tzv. brbljaonice), 27 % njih piše vlastiti blog ili komentira tuđe, a 20 % djece ima izrađen profil na stranicama specijaliziranih za druženje (Hrabri telefon i Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba, 2008.).