Politički savjetnici prezentiraju osobe koje osiguravaju savjete ministru, predsjedniku vlade, odnosno premijeru kojima nude savjete i pomoć. A kada je riječ o Hrvatskoj javnoj upravi Zakonom o sustavu državne uprave političkim savjetnicima smatraju se osobe koje obavljaju poslove podrške koji se odnose na savjetovanje, strateško planiranje, komunikacija i suradnja s medijima i pružanje pomoći za obavljanje poslova. Najčešće je savjetovanje ideološkog, društvenog karaktera. Zadnjih desetljeća kao posebnu skupinu usvojio ih je velik broj zemalja, te se njihov broj uvećao. S povećanjem njihova broja postaju zabrinjavajuća kategorija javnosti zbog toga što nisu izabrani od strane građana niti su zaposleni putem natječaja, iz toga proizlazi pitanje kvalitete njihove kvalifikacije te mnoga druga pitanja. Njihov odabir ovisi isključivo o ministru i vrijeme njihova savjetovanja ovisi o mandatu ministra. Većina medija potaknula je raspravu o političkim savjetnicima nazvavši ih „moćnicima iz sjene“, dovodeći u pitanje njihovu svrhu i moralni okvir unutar kojeg djeluju. Prema Giljević (2015) i njegovom znanstvenom radu „Upravni kapaciteti hrvatskih ministarstava: između profesionalizacije i politizacije“ 2015. godine koji se poziva na mišljenje Koprić (2014) radna mjesta političkih savjetnika treba strogo zakonski definirati te odrediti njihov položaj i ulogu. Određivanjem političkih savjetnika u čl. 47. Zakona o sustavu državne uprave takav je stav samo djelomično usvojen. Zakonskom određenju političkih savjetnika uvelike je doprinijela Odluka Ustavnog suda RH o stavljanju izvan snage odredaba čl. 74.c Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnim službenicima (NN 34/12) povodom Ustavne tužbe Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika RH.