Suvremene pravne odnose karakterizira velika pokretljivost ljudi, robe i kapitala, a takvu pokretljivost često prate štetni događaji. Ako te privatnopravne situacije imaju samo tuzemno obilježje, tako nastali odnosi uređuju se odredbama autonomnog građanskog prava, a imaju li međunarodno obilježje onda odredbama mpp-a. Jedno od najvažnijih obilježja suvremenog europskog mpp-a je europeizacija odredaba deliktnog statuta. U tom procesu potaknutom globalizacijom, nacionalne odredbe komponenta su ius commune, a važno obilježje procesu europeizacije mpp-a daje i komunitarizacija. Proces europeizacije odredaba deliktnog statuta započeo je još davne 1967. i nakon gotovo četiri desetljeća rezultirao je donošenjem Uredbe (EZ) br. 864/2007 Europskog Parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o pravu mjerodavnom za izvanugovorne obveze (Rim 2). Stupanjem na snagu te Uredbe prestale su važiti autonomne odredbe deliktnog statuta u državama članicama EU u okviru primjene tog unificirajućeg pravnog akta. Uredba Rim 2, zajedno s odredbama BU 1 i Uredbe Rim 1 (bivše konvencije iz 1980.), tvori tzv. trijas instrumenata kojima se na području EU u okviru mpp-a uređuju građanski i trgovački obveznopravni odnosi. Uredba nastoji ojačati pravnu sigurnost kao zalog za ostvarenje načela uzajamnog priznanja stranih sudskih odluka u građanskim i trgovačkim predmetima. Uredba također pokazuje da se u europeizaciji međunarodnog deliktnog prava veći naglasak stavlja na njegovu komunitarizaciju kao prvu, nego na ius commune kao drugu sastavnicu europeizacije. Na taj način se umanjuje ne samo elastičnost Uredbe Rim II, već tako izražena ekonomska komponenta nadjačava onu kulturološku.