Izravna tužba je tužba treće oštećene strane protiv osiguravatelja odgovornosti štetnika. U slučaju onečišćenja mora s brodova uljem ili pogonskim uljem, trećim oštećenim osobama se CLC konvencijom iz 1969. i Bunker konvencijom pruža mogućnost da traže naknadu štete ili od brodovlasnika ili izravno od njegovog osiguratelja odgovornosti P&I kluba. Izravna tužba je kao institut u suprotnosti s jednim od glavnih načela poslovanja P&I klubova pay to be paid. Stoga je dugo vremena u engleskom pravu prevladavalo stajalište kojim se oštećenim trećim osobama nije dopuštalo izravno tužiti osiguratelja odgovornosti. Danas su odredbe obiju konvencija uspješno implementirane u englesko pravo. Hrvatski pomorski zakonik također uspješno je implementirao odredbe obiju konvencija. S druge, pak, strane, konvencije nisu riješile u potpunosti pitanje određivanja mjerodavnog prava. To pitanje je posebno došlo do izražaja u presudi Amocco Cadiz kad sud nije pravilno primijenio poveznicu međunarodnog privatnog prava lex loci delicti. Postavlja se pitanje, hoće li u skoroj budućnosti doći do ujednačavanja prakse prilikom izbora mjerodavnog prava u slučajevima izravne tužbe protiv P&I klubova u slučajevima onečišćenja mora uljem ili pogonskim uljem.