U ovom radu opisuje se pravo građana na javno okupljanje na hrvatsko-slavonskom području u razdoblju od 1868. - 1941. godine. U prvom dijelu rada najprije se ukratko govori o početku razvoja građanskih prava u modernom hrvatskom društvu koje je nastalo prestankom feudalnog, staleškog poretka 1848. godine. Ukratko se izlažu i važni događaji iz razdoblja 1848. - 1868. godine s obzirom na njihovu važnost za obrađivano razdoblje. U glavnom dijelu rada prikazano je pravo na javno okupljanje prvenstveno kroz analizu ustavnih i zakonskih odredaba koje su ga regulirale u navedenom razdoblju. Budući da je pravo na javno okupljanje u velikoj mjeri političko pravo, govori se i o nekim konkretnim događajima iz političkog života u kojima se vidi kako su odredbe o pravu na javno okupljanje korištene u praksi. Tu je značajna konstantna borba između vlasti i oporbe za širenje političkih prava o čemu se govori prvenstveno korz analizu propisa koji su uređivali pravo na javno okupljanje u razdoblju od 1921. - 1941. godine. Donosi se zaključak o važnosti prava na javno okupljanje za ostvarenje temeljne slobode mišljenja i izražavanja, prvenstveno političkih i ideoloških stavova, ali i drugih. Kroz povijesne primjere u ovdje obrađivanom razdoblju vidi se što se događa kada se takve važne slobode građanima uskrate. Iz toga bi se mogle izvući pouke s obzirom na važnost prava na javno okupljanje i u današnjem, modernom demokratskom društvu.