Bio bi to divan svijet kad bi se svaki mladi čovjek osjećao da je prihvaćen te o sebi imao izgraĎenu najbolju moguću sliku. No, svjedoci smo prečesto potpuno drugačijeg izvještaja - noviji podaci nam ukazuju na zabrinjavajući porast broja djevojaka koje se uključuju u sve oblike društveno neprihvatljivog ponašanja. Ipak, u literaturi se i dalje o djevojkama s problemima u ponašanju govori kroz stigmu i nije rijetkost da su zanemarena skupina zbog još uvijek znatno manje zastupljenosti u problemima od mladića. Mehanizmi društva nalaţu da se djevojke s problemima u ponašanju smještavaju u odgojne institucije i uključuje ih se u tretman s pokušajem ponovnog davanja temelja koje obitelj nije uspjela dati te pokušajem uvida u negativne posljedice svojeg ponašanja te mogućnosti prilagodbe prema društveno prihvatljivim oblicima ponašanja. Pri tome je vaţno da je njihovo ponašanje izmeĎu ostalog i refleksija njihove slike o sebi. Osnovni cilj ovog rada je ispitati upravo kakvu sliku o sebi imaju djevojke smještene u Domu Dugave kako bismo mogli bolje razumjeti njihovo ponašanje. U istraţivanju je sudjelovalo šest djevojaka koje su na smještaju izmeĎu dva tjedna i četrdeset i četiri mjeseca. Podaci su prikupljeni polustrukturiranim intervjuom, dok se obrada podataka vršila kvalitativnom analizom sadrţaja. Rezultati istraţivanja pokazali su da ne moţemo pod isti zajednički nazivnik staviti sve djevojke samo zato jer sve imaju tešku prošlost i dolaze iz narušenih obitelji. Ključna razlika u percepciji sebe vidljiva je na temelju dvije činjenice – prepoznaju li u svojoj okolini barem jednu osobu kojoj je stalo da se izbore za drugačiji ţivot i koliko dugo su u tretmanu Doma. Rezultati pokazuju da na sliku o sebi kod djevojaka iz Doma veliku ulogu igra roditelj/ skrbnik koji je na neki način propustio ispuniti svoju ulogu, zatim vršnjaci, izgled i škola. Prošlost i loši postupci takoĎer utječu kako djevojke gledaju sebe. Zajedničko im je da teško verbaliziraju što bi rekle da drugi misle o njima.