Sve više zemalja šalje zahtjeve za repatrijaciju određenih predmeta, svetih objekata pa čak i ljudskih ostataka (kosti). Američki domoroci se bore za vraćanje ljudskih ostataka, te kako bi se zadovoljila pravda preminulima, ali i živima. Egipćani se trude vratiti predmete ukradene tokom kolonijalističke povijesti, nastoje vratiti kući svoju povijest. Žele ojačati svoj nacionalni identitet i nacionalni ponos, a pokušavaju i kulturno i ekonomski ojačati zemlju. Uz sva blaga povijesti koja imaju, ukradeni predmeti bi bili savršeni za upotpunjavanje konteksta povijesti države. Aboridžini Australije i muzeji Australije surađuju i dolazi do iscjeljenja domorodaca koji su doživjeli patnju i bol tokom povijesti. Priča je sada ispričana od strane domorodaca. Pokrenula se i priča oko repatrijacije Bašćanske ploče na Bašku na otok Krk iz Zagreba. Priča je svježa i vrlo vjerojatno će se o tome tek aktivno raspravljati kroz neko vrijeme. Ovim primjerima ću ispričati priču vezanu uz problematiku repatrijacije. Repatrijacija je važna i potrebna, te predstavlja vraćanje kulturne baštine svojoj izvornoj zemlji ili zajednici. Predmeti nisu samo proizvod kulture, zajednice i države, već su predmeti mogućnost očuvanja kulture, tradicije i baštine. Pomoću njih tradicija se nastavlja, bilo to u istom ili nešto drugačijem obliku. Oduzimanjem predmeta se oduzima i kultura, tradicija i nasljeđe.