Ostvarivanje dobre suradnje i partnerskih odnosa roditelja i odgojitelja predstavljaju jedan od ključnih čimbenik za razvoj djeteta, ali i najteži izazov s kojim se odgojitelji susreću. Odgojiteljska kompetencija za suradnju s roditeljima dio je profesionalnih kompetencija odgojitelja. Biti kompetentan u području suradnje s roditeljima znači imati široku lepezu stručnih znanja koja bi uključivala različita taktička znanja i vještine za aktiviranje roditelja, znanja o obiteljskoj dinamici i način funkcioniranju unutar nje. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati samoprocjenu profesionalnih kompetencija odgojitelja za suradnju s roditeljma. U istraživanju sudjelovalo je 228 odgojitelja dobi od 21 do 64 godine (M=41,15; SD=10,39). Ispitanici su imali od 2 mjeseca do 42 godine radnog iskustva (M=15,19; SD=10,71). Pomoću upitnika, ispitanici su procjenjivali vlastite kompetencije. Procjena je bila moguća na petostupanjskoj skali Likertovog tipa. Analizom rezultata pokazano je da su se ispitanici procjenili kompetentnima u području suradnje s roditeljima. Utvrđena je statistički značjna povezanost razine obrazovanja i procjene profesionalnih kompetencija. Također, odgojitelja starije životne dobi i dužeg radnog staža imaju višu razinu samoprocjene profesionalnih kompetencija odgojitelja za suradnju s roditeljima u odnosu na one mlađe i one sa kraćim radnim iskustvom. Istraživanje je pokazalo da ne postoji statistički značajna razlika procjene profesionalnih kompetencija u odnosu na osnivača ustanove i u odnosu na učestalost edukacije. No, uspoređivajući pojedine skupine pokazana je razlika u samoprocjeni između ispitanika koji nisu sudjelovali na stručnim usavršavanjima te kod ispitanika koji su sudjelovali na tri i više usavršavanja tijekom posljednje tri godine. Vodeći se rezultatima dobivenim navedenim istraživanjem možemo zaključiti o važnosti kontinurianog profesionalog usavršavanja odgojitelja na području suradnje s roditeljima. Navedena profesionalna kompetencija može se i mora kontinuirano razvijati. Rezultati ovog istraživanja mogu poslužiti kao poticaj za razumijevanje važnosti kontinuiranog profesionalnog usavršavanja odgojitelja.