| Sažetak | Cilj:
Tumori središnjeg živčanog sustava kod djece su heterogena skupina neoplazmi koje
karakterizira specifičan patohistološki tip, te različito kliničko ponašanje i manifestacija.
Predstvljaju jednu od najčešćih tema rasprave u modernoj medicini zbog velikog udjela u
humanoj patologiji. Metastaze su mnogo češće od primarnih tumora središnjeg živčanog
sustava. Našem istraživanju cilj je bio prikupiti, statistički obraditi i prikazati koliko je od
ukupnog broja hospitalizirane djece sa dijagnozom tumora središnjeg živčanog sustava
operirano u Splitu, a koliko u Zagrebu.
Ispitanici i metode:
U vremenskom razdoblju 2009. - 2013. na Kliničkom odjelu za dječju hematologiju, onkologiju,
imunologiju i medicinsku genetiku, Klinike za dječje bolesti, KBC Split hospitalizirano je 14
993 pacijenta, a od ovog ukupnog broja 40 pacijenata je primljeno sa dijagnozom tumora
središnjeg živčanog sustava. Iz našeg istraživanja izuzeta su 3 bolesnika zbog nedostatne
dokumentacije. Osim navedene, koristili smo i dokumentaciju Kliničkog zavoda za
dijagnostičku i intervencijsku radiologiju, Kliničkog zavoda za patologiju, sudsku medicinu i
citologiju, Kliničkog odjela za neurokirurgiju, KBC Split, te dostupne podatke iz Opće bolnice
Šibenik i Dubrovnik, KBC-a Rebro, KBC-a Sestre milosrdnice i Klinike za dječje bolesti
„Klaićeva”, Zagreb.
Rezultati:
Naše istraživanje pokazalo je da učestalost tumora središnjeg živčanog sustava je približno
jednaka, tj. da nema statistički značajne razlike u spolu.
Glavobolja je najčešći prvi simptom (27%). Povraćanje je na dugom mjestu (19%) dok su
konvulzije na trećem mjestu po učestalosti (14%). Vidni i neurološki poremećaji kao prvi
simptomi su manje zastupljeni.
Radiološki nalaz je kod 20 bolesnika bio točan ili približno točan u procjeni patohistološkog
nalaza dok kod 17 bolesnika navedeni su važni radiološki nalazi bez procjene patohitološkog
nalaza. Većina primarnih tumora središnjeg živčanog sustava su smješteni u spinalnom kanalu (19%)
potom u ventrikularnom sustavu mozga (16%), malom mozgu (13%), mezencefalonu i
frontalnom režnju (14%). Hemisfere velikog mozga, pons, nervus opticus (5%) te temporalni
režanj, pinealna regija i adenohipofiza (3%) su manje zastupljene lokalizacije.
Astrocitomi niskog stupnja malignosti su najčešći dječji primarni tumori središnjeg živčanog
sustava (22%), drugi po redu su primitivni neuroektodermalni tumori (16%) dok ependimomi
zauzimaju treće mjesto (13%). Meningeomi i astrocitomi visokog stupnja malignosti dijele
četvrto mjesto (5%) dok su ostali tipovi tumora manje učestali. Patohistološki nalaz nije
napravljen u 24% slučaja.
Tijekom petogodišnjeg razdoblja (2009. - 2013.) većina pacijenata je operirana u Zagrebu - 21, a
samo 5 pacijenata u Splitu. Neoadjuvantna kemeoterapija i/ili radioterapija bila je indicirana
kod 4 pacijenata dok je 6 pacijenta upućeno samo na onkološko praćenje. Nakon
neurokiruruškog tretmana 10 pacijenata je ostalo na postoperativnoj terapiji u Zagrebu
(kemoterapija i/ili radioterapija), a 12 se vratilo u Split na prethodno spomenuti postoperativni
tretman. Nakon multimodalne terapije tijekom razdoblja od 2009. - 2013. godine 28 bolesnika
je preživjelo (faza remisije), 5 je preživjelo, ali nije u potpunosti izliječeno (progresija ili
terminalna faza bolesti) dok 4 bolesnika su podlegla bolesti.
Zaključak:
Statistički rezultati našeg istraživanja sugeriraju kako je važno razviti kvalitetan i ambivalentan
centar gdje se pacijenti sa tumorom središnjeg živčnog sustava mogu učinkovito liječiti i
pratiti jer su onkološka praćenja, postoperativne kontrole te adjuvantna radioterapija i
kemoterapijski protokoli dugotrajniji i češće indicirani. S obzirom na medicinsku službu
potrebno je utemeljiti registar tumora središnjeg živčanog sustava kod djece i protokol
liječenja, intezivirati znanstveni rad na tom području te stručno uzdizati kadrove za maligne
bolesti djeteta. |
| Sažetak (engleski) | Objectives and background:
Tumor of the central nervous system in children are a diverse gruop of neoplasms representing
specific histology types and widely waring clinical behaviours. They are among oftenest
subjects in modern medicine because of their hughe part in human patology.
Metastatic central nervous system tumors are more often than primary tumors. Our goal was to
collect, statistically processed, and show how many patients with central nervous system tumor
had neurosurgycal tretmant in Split and how many in Zagreb.
Patients and Methods:
From 2009 – 2013 14 993 patients were hospitalized at Clinical Department of Pediatric
Hematology, Oncology, Immunology and Medical Genetics, Pediatrics Clinics, University
Hospital Center Split and from this total number 40 patients were with central nervous system
tumors. Three patients were exempt because of the lack of medical documentation. Apart from
these, we used the documentation of the Clinical Institute of Diagnostic and Interventional
Radiology, Clinical Institute of Pathology, Forensic Medicine and Cytology, Clinical
Department of Neurosurgery, University Hospital Center Split and available data from the
General Hospital Sibenik and Dubrovnik, University Hospital Center Rib, University Hospital
Center Sisters of Mercy and Department of Pediatrics, “Klaićeva”, Zagreb.
Results:
Our research shows that in the these period from 2009 - 2013 male and female patients with
central nervous system tumors are affected equally, so there is no statistically significant
difference between the sexes.
Headache (27%) is the most common symptom. Vomiting (19%) is on the second and
convulsion (14%) is on the third place.Visual and neurological disorders as the first symptoms
are less frequent.
Radiological findings in twenty patients was accurate or close to accurate in assessing the
histological findings, while in seventeen patients are given only important radiological findings
without histopathological evaluation.
The majority of primary CNS tumors are located in spinal cord (19%) followed by those
located in ventricular brain system (16%), cerebellum (13%), mesencephalon and frontal lobe
(14%). Cerebral hemisphere, pons, nervus opticus (5%), temporal lobe and adenohypophysis
are less common localization (3%).
Low-grade astrocytomas represent (22%) of all primary CNS tumors, second one is PNET
(16%) followed by ependymoma (13%). Meningiomas and highly malignant astrocytomas
share fourth place (5%) while other less common types of tumors are not so frequent.
Patohistological finding wasn´t made in 24% of cases.
During the five-year period (2009 - 2013.) moust of patients had neurosurgycal tretmant in
Zagreb - 21 patient and only 5 patients in Split. Chemotherapy and radiotherapy without
neurosurgery were indicated at 4 patients and 6 patients are referred for oncological follow-up.
After neurosurgery 10 patients stayed in Zagreb on postoperative chemotherapy/radiotherapy
and 12 patients returned to Split on the postoperative treatmant. After multimodal therapy over
a period of 2009 - 2013 year, 28 patients were alive (remission phase), 5 patients survived, but
not fully cured (progression or terminal phase of the disease) while 4 patients did not survive.
Conclusion:
Statistic results of our research sugest how is important to develope qualitative and ambivalnte
center where patients with central nervous system tumor can effective treat and monitor
because oncological follow-up, postoperative controls, radiotherapy and chemotherapy
protocols are prolonged and more often indicated. Regarding medical service, it is necessary
to from a registry of central nervous system tumors in children and a treatment protocol, to
intensify scientific work in that area and educate staff that deals with malignant child diseases. |
