Grafit se koristio u proizvodnji keramičkih posuda već od mlađeg kamenog doba, zatim kroz brončano i starije željezno doba, da bi u razdoblju mlađeg željeznog doba u okvirima latenske kulture, čiji su nosioci bili Kelti, produkcija posuda od grafitirane gline dosegla svoj vrhunac. Glavna ležišta grafita eksploatirana u pretpovijesti nalaze se na prostoru južne Česke i zapadne Moravske, Donje Austrije, jugozapadne Poljske te istočne Bavarske. Kao sirovina, grafit je predstavljao važnu komponentu u ekonomiji mlađeg željeznog doba. U lončarstvu je korišten kao primjesa glini kako bi se poboljšala tehnička svojstva keramičkih posuda, primjerice povećala čvrstoća, smanjila vodopropusnost, povećala otpornost na toplinu te toplinska vodljivost. Nalazi grafita u arheološkom kontekstu na područjima bez grafitnih ležišta svjedoče o trgovinskim kontaktima medu pojedinim regijama. Na prostoru istočne i središnje Hrvatske, koji je krajem 1. tisućljeća pr. Kr. predstavljao integralni dio rasprostiranja latenske kulture, grafitirane posude su zabilježene na brojnim lokalitetima. Također, poznata su i ležišta grafita na prostoru Papuka i Psunja koja su mogla biti korištena i u pretpovijesti. Postojanje s jedne strane sirovine, a s druge keramičarskih peći i grafitiranih posuda, može ukazivati na lokalnu proizvodnju, no ta pretpostavka se mora i znanstveno potvrditi. Podrijetlo grafita za izradu grafitirane keramike, kao i tehnologija njene izrade, pokušati će se rekonstruirati arheometrijskim metodama na Zavodu za mineralogiju, petrologiju i mineralne sirovine Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta. U svrhu utvrđivanja podrijetla grafita, uz analizu keramičkih ulomaka, analizirati će se i uzorci grafita sakupljeni iz ležista na Papuku. U tijeku su analize rendgenske difrakcije na prahu, da bi se utvrdio mineralni sastav potencijalne sirovine, te ulomaka grafitirane keramike, kao i analiza izbrusaka keramike i stijena u kojima se nalazi grafit metodama optičke mikroskopije u polariziranom svjetlu.