Ovaj se rad bavi mladima sa završenom srednjom stručnom spremom, koji su zaposleni u niskokvalificiranim poslovima. Položaj unutar niskokvalificiranih zaposlenja smatra se iznimno ranjivim i neizvjesnim zbog nemogućnosti profesionalnog napredovanja i osamostaljivanja. Cilj istraživanja bio je utvrditi osobne doživljaje radnog i društvenog položaja mladih radnika/ica u kontekstu ljudskog kapitala, značenja koja pridaju radu i zadovoljstva životom. Istraživanje je provedeno metodom polustrukturiranog intervjua, sa šest sugovornica/ica u dobi od 20 do 24 godine. Kod ovih mladih radnika/ica se pokazalo kako nedostatak ljudskog kapitala odnosno nedostatak obrazovanja, radnog iskustva i radnih vještina posreduje ranjivom položaju na tržištu rada. Nedostatak radnog iskustva onemogućuje zapošljavanje u struci što posljedično vodi zapošljavanju u niskokvalificiranim poslovima, u kojima mladi ne mogu u potpunosti iskazati svoje vještine. Pronalazak niskokvalificiranih zaposlenja odvija se uglavnom putem obiteljskih društvenih mreža, „preko veze”, a nerijetko se na taj način pronalaze i poslovi „na crno”. Osim što se kreću unutar obiteljske društvene mreže, mladi su i financijski ovisni o obitelji. Ovo istraživanje pokazuje kako se mogu razlikovati mladi koji žive s roditeljima i plaću koriste kao „džeparac” od mladih koji žive samostalno i plaću koriste samo za osnovne potrebe, a pritom ovise o dodatnoj financijskoj pomoći roditelja. Kroz propitivanje značenja i vrijednosti koje mladi pridaju radu, rezultati upućuju kako su mladi većinom utilitaristički i avanturistički vrijednosno orijentirani. Zaključeno je kako mladi radnici/e izražavaju nezadovoljstvo vlastitim položajem na tržištu rada te aspiriraju prema sigurnijim zaposlenjima u kojima će se moći samoaktualizirati.