Cilj rada bio je istražiti i opisati kako sami mladi, korisnici odgojnih domova, doživljavaju svoj boravak u instituciji i tretman koji se tamo provodi. Također, htjela se dobiti perspektiva stručnjaka o tretmanu koji se provodi u instituciji u kojoj rade. Za potrebe provedbe istraživanja korišten je kvalitativni istraživački pristup. Podaci su prikupljeni putem fokusnih grupa u odgojnim domovima Mali Lošinj i Ivanec, nakon čega je njihov sadržaj obrađen kvalitativnom analizom. Slijedom istraživačkih pitanja došlo se do spoznaja kako korisnici generalno negativnije doživljavaju svoj boravak i tretman u institucijama, opisujući ga kroz niz nedostataka poput loših fizičkih uvjeta, nedovoljno ostvarenog odnosa sa pojedinim odgajateljima, prisutnost nesuglasica sa drugim korisnicima te prisutnosti prevelike različitosti problema u ponašanju djece i mladih smještenih u odgojni dom. Unatoč tome, mladi verbaliziraju i pozitivne aspekte tretmana poput individualizacije, stručnjaka koji se brinu za njih te mogućnost promjene i napretka . Druga, stručnjačka perspektiva tretman u odgojnim ustanovama doživljava nešto drukčijim. Tretman opisuju kao dijapazon intervencija, usko povezan sa suradnjom raznih resora. Stručnjaci daju svoje viđenje suradnje sa svim dionicima tretmana, ocjenjujući ju, uglavnom, kao zahtjevnu zbog niza različitih faktora. U samoj provedbi tretmana vide niz nedostataka, utemeljenih uglavnom na nedostacima cijelog sustava poput dislociranosti doma, manjeg broja odgajatelja u smjeni, nefleksibilnosti i neefikasnosti sustava te smještaju neadekvatne populacije u dom. Zaključni dio ovog rada sadrţi odgovore na postavljena istraživačka pitanja te promišljanja što rezultati istraživanja znače u kontekstu socijalnopedagoških intervencija, ali i šire.