Kroz rad su prikazana dva suprotstavljena gledišta na poslovanje poduzeća i njegov odnos sa društvom. Prvi je prikazan kroz koncept korporacijske društvene odgovornosti koji predstavlja pasivan pogled na ovu vezu. Prema njemu poduzeće većinom zadovoljava mišljenje javnosti po pitanju određenih društvenih problema (primjerice, sudjelovanje u povećanju društvene dobrobiti kroz donacije) i ne spoznaje društvene probleme kao prilike za rast i razvoj. S druge strane, konceptu korporacijske društvene odgovornosti stoji i suprotstavlja se pojam korporacijskog socijalnog poduzetništva koji spaja mogućnosti istovremenog ostvarivanja financijske održivosti pothvata poduzeća te stvaranja društvene dobrobiti. Ova dva cilja se istovremeno ostvaruju iskorištavanjem korporativnih socijalnih prilika koje čine osnovicu za djelovanje korporacijskog socijalnog poduzetništva. Društveni problemi sada više ne predstavljaju mjesta troškova čijim namirenjem društvo poduzeću daje legitimitet poslovanja već ono postaje izvor prilika. Stvaranjem proizvoda i usluga kojima poduzeće odgovara na ove društvene prilike, poduzeće širi svoj asortiman proizvoda, razvija tržišta te istovremeno stječe nova znanja koja mu mogu poslužiti i u budućnosti (često u suradnji sa neprofitnim organizacijama koja imaju iskustva u određenim aktivnostima koja poduzeću za razvoj ili distribuciju proizvoda trebaju).