Svjetska gospodarska kriza je utjecala na cijeli svijet pa tako i na zemlje CEE. Neke od tih zemalja se nisu oporavile sve do danas te su zapravo takve zemlje najveća „kočnica“ od postepenog oporavka od gospodarske i financijske krize. Za vrijeme takvog teškog stanja, vlade mnogih zemalja su prisiljene poduzeti neke korake koje automatski smanjuju rast gospodarstva a samim time i oporavka a sve s ciljem da se održi stabilnost financijskog sustava država i zemalja članica. Tako su zemlje članice CEE poduzele neke korake politike aktivne štednje gdje su se velike količine javnog novca usmjeravale u smjeru ekonomskog rasta te smanjenju nelikvidnosti. Krajem 2008. godine financijska je kriza poprimila globalne razmjere i uzdrmala svjetsku ekonomiju. Neposredan pokretač krize bio je slom tržišta drugorazrednih hipoteka u SAD-u, no uzroci leže u doktrinarnim i pragmatičnim rješenjima koja su već duže vrijeme prevladavala na Zapadu. Kriza na sekundarnom hipotekarnom tržištu u SAD promijenila je globalno okruženje, uvodeći u svijet veću neizvjesnost, umanjujući rast u SAD (s mogućnošću pojave recesije) i eurozoni, smanjujući likvidnost i povećavajući troškove povezane s rizikom. CEE regija je u dobrom položaju da ne bude ugrožena novim izazovima. Hrvatsko gospodarstvo je malo i otvoreno gospodarstvo. Važna obilježja malog gospodarstva je činjenica da može na svjetskom tržištu kupiti koliko želi (nema ograničenja) po svjetskoj cijeni. Potražnja malog gospodarstva ne utječe na svjetske cijene no potražnja inozemstva za unutarnjim dobrima i imovini ovisi o cijeni, uz pretpostavku da su druge stvari nepromijenjene. Sve veća nezaposlenost te znatne promjene u broju radnih mjesta karakteriziraju hrvatsko tržište rada. Otvaranje novih radnih mjesta u Hrvatskoj napreduje sporo zbog raznih problema, jedan od njih je svakako neelastično tržište rada.