Živimo u vremenu u kojemu faktori proizvodnje postaju horizontalno vezani i gdje informacije i znanje postaje pokretač promjena i ekonomskog rasta. Transparentnost, otvorenost i dinamičnost su atributi koji opisuju zdravu ekonomiju. Ekonomiju u kojoj postaje bitno znanje koje je ugrađeno u proizvode, znanje koje se mjeri u kompleksnosti proizvoda i pozitivnim eksternalijama koje proizlaze iz povećanja znanja i kompleksnosti proizvoda, a ne povećanjem obujma ekonomske aktivnosti. Postavljena hipoteza prihvaća se u cijelosti, budući da je kroz ovaj rad dokazano da je cilj države kreiranje uvjete koji će poticati generiranje znanja i "spillover effect" na svim razinama društva i ekonomije. Ali ne kroz politiku protekcionizma i redistribuciju sredstva kroz poticaje i direktne investiciju u poduzeća i grane industrije. Utjecaj države mora biti suptilniji. Države moraju zakonima pratiti rast i razvoj industrije, ali ne kako bi upravljali ekonomskim silama i usmjeravali ih tamo gdje nekolicina vladninih dužnosnika smatra da bi trebali ići, nego da bi kontrolirali negativne eksternalije koje nastaju kratkovidnošću menadžmenta firmi. Firme posluju od kvartala do kvartala i teško je očekivati promjene s tim stavom u dogledno vrijeme. Države zato moraju gledati 5, 10, 20, 100 godina unaprijed, ali bez da pokušavaju pogađati koje će industrije preživjeti dugi niz godina. Cilj je dopustiti nove tehnologije i dati im potpunu slobodu sve dok ne počnu proizvoditi negativne eksternalije i onda regulirati samo te eksternalije, a ne same industrije ili poduzeća. Države moraju postati progresivne u svojim stavovima i moraju se maknuti od reaktivnog načina djelovanja u kojem zakonima mora biti definiran cijelokupni obujam ljudskog djelovanja. Smanjivanjem birokracije i korištenjem novih tehnologija osloboditi će se sredstva koja se kroz smanjenja poreza i ostalih nameta ulažu dalje u ekonomiju. Djelovanje države trebalo bi biti ograničeno na podizanje razine zdravstvene zaštite, socijalne zaštite, društvene mobilnosti i transparentno i ciljano prikupljanje i trošenje poreza kako bi se uspostavilo duštvo u kojemu se znanje može slobodno kretati unutar države na svim razinama i s ostatkom svijeta.