Kada govorimo o dječjem vrtiću uobičajeno je mišljenje da je to ustanova u kojoj se odgajaju djeca po jasno utvrđenim programima, organizacijom vremena, okruženjem, materijalima i svemu što čini instituciju vrtića. Ono što razlikuje jedan vrtić od drugoga jesu filozofije odgoja, odnosno koncepcije, okruženje i opća kultura društva koji zajedno čine kontekst vrtića koji svaki vrtić čini autentičnim. Ne umanjujući vrijednosti vrtića takvog tipa, suvremeni pedagozi, odgojitelji, liječnici i ostali stručnjaci u radu s djecom složili su se da bi djecu trebalo vratiti u prirodu. Kako bi pobjegli od rigidnih normi, visoke tehnologije i stresnog života današnjice, koji danas ostavlja traga i na najmlađima, javlja se šumski dječji vrtić kao pedagoška alternativa. Premda se počeo pojavljivati i popularizirati u mnogim državama , „outdoor curriculum“ prevladava u Danskoj u kojoj se prvi puta pojavio, ostalim skandinavskim zemljama te u državi s najviše šumskih vrtića – Njemačkoj. Ovaj rad bavi se upravo šumskim vrtićima kao pedagoškom alternativom. Cilj rada je informiranje i učenje o outdoor kurikulumu približavanjem prakse šumskih vrtića sadašnjim, ali i budućim odgojiteljima i roditeljima. Nadalje, rad kao cilj ima osvještavanje održivog razvoja, populariziranje života i boravka u prirodi te povratku prirodnim vrijednostima. Rad se bavi prednostima, ali i izazovima koje nam pruža priroda pa samim time i praksa u takvom okruženju.