Iako je romska nacionalna zajednica na podruĉju Republike Hrvatske prisutna više od 600 god., a njezina koncentracija najveća u MeĊimurskoj ţupaniji, neosporno je da ona, kao takva, još uvijek nije realizirala mnoga manjinska prava koja su joj deklarativno osigurana, poglavito u usporedbi s drugim manjinskim zajednicama. Za romsku nacionalnu manjinu, uz poboljšanje socioekonomskog poloţaja, oĉuvanje nacionalnog kulturnog identiteta, tradicije i stila ţivota, od iznimne je vaţnosti sustavno ukljuĉivanje u odgojno – obrazovni sustav Republike Hrvatske. U tom se smislu interkulturalni pristup, inkorporiran u suvremeni školski kurikulum, nameće kao jedino napredno i suvislo rješenje uz pokretanje i realizaciju aktivnosti usmjerenih ka konceptualizaciji hrvatskog modela odgoja i obrazovanja uĉenika romske nacionalne manjine. Iako interkulturalni pristup nalazi svoju praktiĉnu primjenu u svim odgojno – obrazovnim podruĉjima, on u ovome radu pronalazi svoje mjesto u vizualno – likovnom odgoju, odnosno nastavnom predmetu likovne kulture. Provedenim istraţivanjem, koje se odnosilo na reakciju uĉenika na likovni problem ukljuĉujući nevizualni i vizualni motiv, na uzorku od 28 uĉenika (15 – tero romskih i 13 ne-romskih) uĉenika uoĉene su pojedine razlike u likovnom izraţavanju koje su prvenstveno odraz slabije razvijenih vještina uporabe crtaĉkih i slikarskih tehnika kod romskih uĉenika u odnosu na njihove vršnjake ne-Rome.