Alkoholizam je socijalno – medicinski problem koji nastaje kao posljedica dugotrajne i prekomjerne konzumacije alkoholnih pića. Razvija se pod utjecajem raznih bioloških, psiholoških i sociokulturalnih čimbenika kroz fazu društvene potrošnje, fazu tolerancije te konačnu fazu pada tolerancije i nepovratnih zdravstvenih oštećenja. Hrvatska bilježi broj od 250 – 300 osoba oboljelih od alkoholizma, što čini oko 4% opće populacije. Znakovi koji označavaju početak razvoja ovisnosti su: žudnja za alkoholnim pićem, gubitak kontrole, fizička ovisnost uz javljanje blagih apstinencijskih simptoma pri prestanku pijenja, tolerancija, zanemarivanje sebe i drugih te kontinuirana konzumacija alkohola unatoč posljedicama. Kod alkoholičara se javljaju brojne fizičke promjene (tremor, spider nevus, gastrointestinalni problemi, ciroza jetre i dr.), kao i psihičke promjene (depresija, agresivnost, apstinencijski sindrom, delirium tremens i dr.). Liječenje ovisnika o alkoholu provodi se kombinacijom psihoterapije i farmakoterapije. Najbolje rezultate pokazuju grupne terapije, obiteljske terapije te terapijske zajednice u sklopu klubova liječenih alkoholičara. Uloga medicinske sestre u liječenju alkoholičara može se promatrati kroz pet domena, a to su sestrinska praksa i donošenje odluka, profesionalne vrijednosti i odgovornost, vodstvo i upravljanje osobljem, komunikacijske vještine i zdravstvena edukacija, pri čemu se medicinska sestra treba pridržavati 7 načela zdravstvene njege (holistički pristup, poštovanje jedinstvenosti ljudskog bića, privatnost i dostojanstvo, terapijska komunikacija, bezuvjetno prihvaćanje, uključivanje klijenta te pomoć pri učinkovitoj prilagodbi). Najčešće sestrinske dijagnoze s kojima se medicinska sestra susreće pri liječenju ovisnika o alkoholu su: nemotiviranost za liječenje, disfunkcionalni obiteljski odnosi, agresivno ponašanje, poremećaj spavanja, smanjeno podnošenje napora, smanjena mogućnost brige o sebi, visok rizik za ozljede i visok rizik za dehidraciju.