Veliki raskol ili Velika šizma (grč. podrijetla, znači ''razderati'') označava kanonsko odvajanje i prekid liturgijske zajednice između Rimske crkve i Carigradske patrijarhije 1054. godine za vrijeme patrijarha Cerularija i pape Leona IX. Korijeni ovog raskola potječu još iz ranijih stoljeća. Na primjer kada je Dioklecijan podijelio Carstvo na Istočno i Zapadno ili kada je 330. godine Carigrad postao novom prijestolnicom Rimskog Carstva. Jedan od povoda su i borbe ikonodula i ikonoklasta te Focijev raskol u 9. stoljeću. Te i brojne druge razlike izašle su opet na vidjelo u 11. stoljeću kada su južnoj Italiji zaprijetili Normani. Prvotni cilj da se Rim i Bizant ujedine u borbi protiv zajedničkog neprijatelja - Normana, pomutio je revolucionarni patrijarh Cerularije koji je smatrao da mu se time narušava autoritet i moć. Ravnopravnog protivnika našao je u kardinalu Humbertu, koji je zajedno sa svojim poslanicima 16. srpnja 1054. na oltar Hagije Sofije položio bulu kojom izopćuje patrijarha i njegove pomoćnike. Samovoljni patrijarh, bez careva dopuštenja sazvao je sinod 24. srpnja 1054. godine na kojem je jednakom mjerom odgovorio rimskim poslanicima i kardinalu Humbertu.