Kao jedna od središnjih ličnosti hrvatske povijesti 19. stoljeća Josip Juraj Strossmayer je svojom crkvenom politikom udario temelje ekumenizmu te svojim istupima i djelima značajno obilježio hrvatsku političku povijest. Ovaj rođeni Osječanin, bio je još od mladih dana pristalica Ilirskoga pokreta, čije su ideje obilježile i njegov daljni kulturni i politički rad. Najzapaženije je njegovo djelovanje u vrijeme kada je kao đakovački biskup promicao ideje vjerskoga jedinstvate pogotovo pomirenje između katoličanstva i pravoslavlja. Na političkome planu zalagao se za austroslavizam i ujedinjenje svih Južnih slavena i to kao vodeći član tada najsnažnije Narodne stranke. Zapaženu djelatnost u politici ostvario je i kao Virovitički veliki župan te kao virilni član Hrvatskoga sabora. Pošto je po svojoj prirodi Strossmayer više bio čovjek kulture nego politike, upravo je na prosvjetnom i kulturnom planu ostvario najveća postignuća. Financirao je tako mnoge mlade umjetnike i znanstvenike te otvarao i pomagao obrazovne i kulturne institucije, a osnivanjem Zagrebačke akademije, potakao je razvoj visokoga školsta u Hrvatskoj.Za vrijeme njegova biskupovanja uspostavljena je i Hrvastka crkvena pokrajina, a kao krunu svoga djelovanja u Đakovačkoj biskupiji izgadio je i veličanstvenu katedralu posvećenu jedinstvu Crkava. Najzapaženije istupe ostvario je tijekom svojih govora na Vatikanskom koncilu 1869.-1870. kada je govorio protiv dogme o papinoj nepogrešivosti i zagovarao obranu protestanata. U odnosu s Ugarskom je zagovarao bratski savez jednakih i zagovarao toleranciju protestantima, istovremeno se pobojavajući njihova političkog utjecaja. Slične je stavove imao i prema ostalim nekršćanskim religijama; islamu i Židovima. Usprkos tome, cijeli je život posvetio ideji jedinstva zbog kojega ga danas sa zaslugom nazivaju pretešom ekumenskog pokreta.