Ples je aktivnost koja je u čovječanstvu duboko ukorijenjena. Ne postoji civilizacija koja u svojim običajima ne poznaje ples, bilo to u obliku zabave, sporta, umjetnosti. Postavlja se pitanje zašto je ples kroz čitavu povijest privlačan tako velikom broju ljudi, tj. što ljude uopće motivira da plešu. Pri plesnom treningu se stvara motivirajući kontekst u kojem ljudi izražavaju svoje potrebe za samoizražavanjem, socijalnim kontaktima, dobrom formom, izlaskom iz svakodnevne rutine i uspjehom u izvedbi. Kako su motivacija i afektivni procesi povezani pojmovi, ovaj se rad bavi promjenom afektivnih stanja u motivirajućem kontekstu plesa te pronalaženjem faktora u plesu koji bi na tu promjenu mogli utjecati. Nalazi dostupnih istraživanja pokazuju pozitivne promjene afektivnih stanja te daju naznaku o blagotvornom učinku tih promjena na čovjekovo doživljavanje i ponašanje. Raspoloženja i emocije se, kao dva vida afektivnih stanja, također mijenjaju pri plesnom treningu, u smjeru pozitivnog raspoloženja i emocija. Kako osobe koje plešu doživljavaju pozitivne emocije, moguće je da te emocije prenose ljudima koji ples gledaju, tj. publici, putem tjelesne ekspresije. Sve se te spoznaje, u svrhu prevencije poteškoća ili čak liječenja već postojećih poremećaja, mogu koristiti i već se koriste u svakodnevnom životu profesionalnih plesača, rekreativnih plesača, ali i osoba koje se nikada nisu bavile plesom.