Godine 1990. Svjetska zdravstvena organizacija stres je nazvala globalnom epidemijom. Stres je svakodnevna pojava koju nitko ne može izbjeći. To je termin koji označava različite vrste životnog iskustva, ali i tjelesne reakcije na njih. Može se javiti u privatnom životu i svim oblicima radne aktivnosti. Stres je važan dio života i u određenoj količini ima pozitivan učinak. Održava nas napetim i budnim i potiče na akciju. Takvu vrstu stresa nazivamo eustres. Stres postaje opasan kada tijekom dužeg razdoblja ometa našu sposobnost da normalno živimo. Ljudi različito reagiraju na stresore tako da će situacija biti shvaćena stresnom tek kad osoba procijeni da ga ti stresori ugrožavaju. Utjecaj stresa očituje se na većini organskih sustava, pa je tako duga lista bolesti koje se javljaju kao posljedica. Stres na radu je specifičan odgovor organizma na pojačane zahtjeve prilagodbe kojima je izvor u radnom okolišu. Kao najnepovoljnija posljedica dugotrajnog stresa na radu javlja se sindrom sagorijevanja .Radnik koji pati od sindroma sagorijevanja je radnik smanjene radne efikasnosti, često sklon bolovanjima i razvoju depresije. Djelatnici hitne pomoći svakodnevno se susreću s tuđom nesrećom i traumom pa zbog toga često mogu postati traumatizirani i prolaziti kroz krizne situacije. Skloni su sagorijevanju na poslu i nakon određenog vremena mogu postati nemotivirani za posao, osjećajno prazni, depresivni, a može doći i do pojave tjelesnih simptoma i bolesti. Stres je svakodnevica djelatnika hitne pomoći i većina ljudi misli da ih njihova profesionalnost štiti od negativnih posljedica, što je nemoguće, dok su na radnom mjestu funkcioniraju savršeno, a simptomi izgaranja javljaju se izvan posla i u obitelji.