Emocionalno zlostavljanje i zanemarivanje djece u obitelji kao jedan neprimjetan koncept, koji ne ostavlja jasne materijalne dokaze predstavlja izazov i u istraživanju i u svakodnevnoj praksi. Gotovo ga uvijek prate drugi oblici zlostavljanja i zanemarivanja, ali se javlja i samostalno. Tek se u novije vrijeme pozornost struke usmjerila na razumijevanje prirode i posljedica emocionalnog zlostavljanja i zanemarivanja. Oblici zlostavljanja kojima su djeca izložena su različiti i međusobno se isprepliću, te tako djeca doživljavaju višestruko zlostavljanje u odnosima roditelja i djece, a isto tako u međuvršnjačkim odnosima. Posljedice za rast i razvoj djece izložene emocionalnom zlostavljanju i zanemarivanju mogu biti kratkoročne i dugoročne, te su povezane s nizom emocionalnih, bihevioralnih i kognitivnih teškoća u djetinjstvu, tijekom adolescencije i u odrasloj dobi. Stvoriti balans u aktivnostima dnevnog života, smanjiti strah i anksioznost, prevladati emocionalne teškoće, poboljšati socijalne odnose i podići samopoštovanje, samo su neki od ciljeva na kojima se može temeljiti radno-terapijska intervencija. Uloga radnog terapeuta je bitna u prepoznavanju, dijagnostičko-terapijskom procesu otkrivanja i rehabilitaciji emocionalno zlostavljane i zanemarene djece. Ovim radom ćemo prikazati navedenu problematiku opisom različitih vrsta emocionalnog zlostavljanja i zanemarivanja, u kojim se mogućim oblicima mogu pojaviti, znakove prepoznavanja i posljedice, te važnost educiranosti zdravstvenih djelatnika i drugih stručnjaka koji rade s djecom u prevenciji navedene problematike.