Prva izvješća iz radiologije koja se odnose na snimanje magnetskom rezonancom (MR) objavljena su 1980. godine, sedam godina nakon što je Paul Lauterbur snimio prve MR slike i devet godina nakon što su dobivene prve ljudske računalno-tomografske snimke. Povijesni napredak u istraživanju i kliničkoj primjeni MR slike paralelan je s izvanrednim napretkom u tehnologiji MR slike i razvojem kompjuterske tehnologije. Ovi pomaci mogu se grubo svrstati u hardverske uređaje (npr. magneti, gradijenti, radiofrekventne (RF) zavojnice, RF odašiljač i prijemnik, biopsijski kompatibilni uređaj za MR snimanje) i tehnike snimanja (npr. impulsne sekvence, paralelno snimanje itd.). Kvaliteta slike dramatično je poboljšana uvođenjem superprovodnih magneta visoke jakosti, digitalnog RF sustava i zavojnica s faznim nizom. Hibridni sustavi, poput MR-pozitronske emisijske tomografije (PET), kombiniraju vrhunske anatomske i funkcionalne mogućnosti MR snimanja s iznimnom sposobnošću PET-a da prikaže tkivni metabolizam. Podržani poboljšanjima hardvera, napredak u dizajnu sekvenci impulsa i tehnikama rekonstrukcije slike potaknuli su dramatična poboljšanja u brzini snimanja i mogućnosti proučavanja funkcije tkiva. U ovom će se radu razmatrati povijest, sadašnjost i budućnost MR tehnologije snimanja, istraživanja i kliničke primjene MR-a.