M. psoas major kao dio duboke skupine core mišićja svojim kompleksnim hvatištem i raznovrsnom funkcijom uz teško oku i dodiru dostupnu poziciju, predstavlja izazov za dijagnozu, liječenje i prevenciju. Tako se primjerice kroz intervencije disanja i tehnike trčanja utječe na njegovu funkciju, a različitim komplementarnim tehnikama facilitira snaga ili pak usklađuje duljina mišićnih vlakana. Razumijevanje iliopsoasa kao dinamičnog mišića zgloba kuka će pomoći u planiranju i efikasnosti rehabilitacijskog i prevencijskog programa. Zanemarivanje pojavnosti škljocajućeg kuka i upalnih sindroma iliopsoasa može značajno narušiti biomehaniku kuka što rezultira s povećanom boli, smetnjama u lokomociji te patološkim kompenzacijskim obrascima i posljedicama poput boli u donjem dijelu leđa. Kako bi se spriječile epizode boli, smanjenje aktivnosti i slabosti, veliki naglasak je na preventivnim programima. U vrhunskom sportu najčešće ozljede m.psoas majora jesu upalni sindromi poput entenzitisa i burzitisa ili pak akutne rupture mišića. Rehabilitacija ozljeda psoas majora se fokusira na istezanje, jačanje i neuromuskularno programiranje te obuhvaća sinergističke mišićne skupine kako bi se postigla funkcionalna ravnoteža kuka. zdjelice i lumbalne kralježnice. Ispravno planiranje i provođenje prevencije kao i rehabilitacijskog procesa ozljeda u sportu u najvećem dijelu ovisi o fizioterapeutu i njegovom odnosu prema radu, prema sportašu i prema samome sportu. Sportska aktivnost možda daje zahvalniju početnu točku za planiranje prevencijskih i rahabilitacijskih procesa u smislu fizičke spreme ozlijeđenog sportaša, ali dodaje dimenziju interdsciplinarnog pristupa i blisku suradnju s ostalim članovima stručnog tima poput trenera, kondicijskog trenera, liječnika, psihologa i ostalih članova koji dijele zajednički cilj, pripremu sportaša za participaciju u vrhunskom sportu.