Transplantacija krvotvornih matičnih stanica danas je jedna od rutinskih metoda liječenja malignih i ne malignih hematoloških bolesti te solidnih tumora i imunoloških bolesti. Postoje tri vrste transplantacije to su analogna, autologna i siergična transplantacija. U novije vrijeme sve više se koristi autologna transplantacija, tj. transplantacija vlastitih krvotvornih stanica. Ova metoda se pokazala kao dobar primjer zato što ne zahtjeva postojanje humanog leukocitnog antigena (HLA) podudarnog srodnog darivatelja, a također se može koristiti i kod liječenja starijih osoba sve do 65 godine života. Autologna transplantacija je kompleksan postupak liječenja u kojem sudjeluje cijeli tim stručnjaka koji se trudi bolesniku pružiti što kvalitetniju zdravstvenu skrb. Uznapredovalom medicinom i poboljšanim radom transplantacijskih timova smanjio se broj latentnih ishoda nakon autologne transplantacije. Zato je jako bitno daljnje kontinuirano praćenje i mjerenje kvalitete života kod preživjelih bolesnika. Kvaliteta života transplantiranih bolesnika uvelike je promjenjena na pojedinim poljima kao što su: umor, samopoštovanje, povratak na posao, seksualnost i mnoge druge. Kako bi kvaliteta života bila na zavidnoj razini bolesniku je potrebna edukacija i potpora od strane zdravstvenog tima gdje glavu ulogu ima medicinska sestra. Njezin cilj je poboljšati zdravstvenu skrb tokom boravka u bolnici te poboljšati kvalitetu života nakon izlaska iz bolnice. Medicinska sestra svojojm profesionalnošću i znanjem educira bolesnika o ishodima i problemima nakon transplantacije te ga priprema na povratak u normalan život nakon transplantacije.