Smrt je neminovna činjenica koja čeka svako živo biće, svakog čovjeka na kraju života. Smrt je pojava kojom se susreo svaki čovjek (ili gotovo svaki ako njegov život iz bilo kojeg razloga nije prestao u ranoj mladosti) ili će se susreti bilo zbog gubitka bliske osobe ili zbog profesije. Koliko god bila očekivana i neizbježna pojava, suočavanje sa smrću uvijek je teška i stresna situacija sa puno emocija i emocionalnog pražnjenja. Zdravstveni djelatnici su posebno izloženi stresnim situacijama i emocionalnom pražnjenju koje njegovanje teških bolesnika i njihova smrt donosi svakodnevno. U ovom radu cilj je bio istražiti kako smrt bolesnika utječe na zdravstveno osoblje. Ispitivanje je provedeno na šezdeset medicinskih sestara/tehničara i liječnika u Klinici za tumore pomoću upitnika koji je osmišljen u svrhu provedbe ovog istraživanja, a sastoji se od pitanja o sociodemografskim karakteristikama ispitanika (dob, spol, zanimanja, obrazovanje, staž, odjel), te pitanjima o stavovima prema smrti pacijenata. Rezultati su pokazali da postoje razlike u načinu gledanja na smrt bolesnika između liječnika i medicinskih sestara te su dobivene razlike s obzirom na spol, dob, radni staž i stupanj obrazovanja. Procjene dobivene na upitniku pokazuju da smrt potiče zdravstvene djelatnike da razmišljaju o životu i da su jednako emocionalno pogođeni bez obzira na dob i karakter pacijenta. Iako su medicinske sestre u prosjeku zadovoljnije količinom edukacije o brizi za umiruće pacijente tijekom formalnog obrazovanja u odnosu na liječnike, rezultati upućuju da bi trebalo omogućiti dodatna znanja i davanje sustavnih uputa kako kontrolirati stres i nositi se sa stresnim situacijama koje neizbježno donosi njegovanje teško bolesnih i smrt bolesnika.