Hranjenje je kompleksan proces koji funkcionira kao rezultat rada mnogih tjelesnih sustava. Tijekom prve dvije do tri godine života odvijaju se najveće anatomske i razvojne promjene u životu djeteta što utječe na stjecanje i razvoj oralno-motoričkih vještina tijekom sisanja i hranjenja na bočicu, žlicom, pijenja iz čaše, griženja i žvakanja. Zbog toga je važno da radni terapeut tijekom procjene hranjenja i sastavljanja intervencije razumije faze razvoja normalnih oralno-motoričkih vještina. Nakon temeljite procjene hranjenja i djetetovih vještina, radni terapeut razmatra sve moguće probleme, motoriku, senzoriku, kardiorespiratorne teškoće i strukturu tijela, koji mogu utjecati na vještine hranjenja dojenčeta ili djeteta. Terapeut nakon toga u suradnji s timom stručnjaka započinje odgovarajuću intervenciju za rješavanje problema s kojima se dijete suočava. Hranjenje se odvija u socijalnom okruženju i često uključuje članove obitelji kao dio procesa. Zbog toga je, kada radni terapeut pokaže zabrinutost prema hranjenju i gutanju, uključenost članova obitelji u intervenciju također od velike važnosti. Dijete s motoričkim, senzoričkim ili teškoćama gutanja često ima poteškoća s hranjenjem tijekom prelaska sa sisanja ili hranjenja na bočicu na zrelije metode hranjenja kao što je hranjenje žlicom, pijenje iz čaše te žvakanje. Dojenčad i djeca koja zbog medicinskih ili razvojnih problema nisu u mogućnosti hraniti se oralno, odbijaju hranu te razviju averziju prema njoj moraju se hraniti na sondu. Važno je otkriti uzrok djetetovog ponašanja te ga ukloniti kako bi se omogućio njegov razvoj i napredak. Radni terapeut i roditelji trebaju poštivati djetetove osjećaje i tempo te mu se prilagoditi, jer će u suprotnom prisilom stvoriti još veće strahove kod djeteta te prouzročiti gubitak svih do tada naučenih vještina.